Dobri čovjek

Bagdadski kalif Al-Mamun imao je prelijepog
arapskog konja. Bogati Omah zelio je tog konja i nudio je mnogo kamila
za njega, ali kalif nije htjeo da se rastane od konja. Omah je rijesio da
dodje do konja po svaku cijenu, makar i prevarom.
Znao je kuda ce proci Al-Mamun, pa se prerusio u prosjaka, legao
…nasred puta i cekao. Al-Mamun je bio covek mekog srca i, cim ga je
vidio, sjahao je s konja da vidi sta mu je.

“Avaj!” zavapio je lazni prosjak “Danima gladujem i nisam u stanju da hodam.”
Al-Mamun ga pazljivo popeo na konja i Omah je to smjesta iskoristio
da krene u galop, dok je kalif trcao, vicuci mu da stane. Kada je Omah
dovoljno daleko pobegao, zastao je i okrenuo se. “Ukrao si mi konja!”
vikao je Al-Mamun. “Moram da te zamolim nesto.”

“Sta?” upitao je Omah.

“Da nikome ne kazes kako si dosao do konja.”

“Zasto?”
“Ako se rasiri glas o tvojoj prevari, moze se desiti da jednog dana
niko ne zastane da pomogne nekome ko lezi nasred ulice i zaista umire.”