“S točke svake pogledaj čovjeka, / kako hoćeš sudi o čovjeku -/ tajna čojku čovjek je najviša. / Tvar je tvorca čovjek izabrana! / Ako istok sunce sv’jetlo rađa,/ ako biće vri u luče sjajne, / ako zemlja prividjenje nije, / duša ljudska jeste besamrtna, / mi smo iskre u smrtnu prašinu, / mi smo luča tamom obuzeta.”
“Svi njihovi, kobajagi, mudri odgovori, drugo ništa ne predstavljavše mi, do nijemog jednog narečija, do pogleda mrakom ugašena”.
“Ćudo mi je – svemogući reče / vojvodama neba sveštenoga -/ đe mi u dvor s vama nije doša /
drug vam činom jednaki, Satana, / jer ste često skupa dolazili, / ka nebesni vojenačelnici. /
Istina je, svi besmrtni dusi / da slobode prave uživaju, / svašto rade što je njima drago / po lakome i svetom pravilu.”
“Svjetilniče, pravdom okrunjeni! / – Glavni reče ocu prevječnome – / pravila su tvoja osveštana, / njihovijem premudrim poretkom /
plan se krasi neba i nebesah./ Mi vječitu sreću uživamo; / Satana je, naš drug blistatelni, / na svojemu ostao prestolu, /
među svoje velike polkove / njihan horom besmrtne ljubavi.”
“Snom je čovjek uspavan teškijem, / u kom vidi strašna prividjenja, / i jedva se opred’jelit može /
da mu biće u njima ne spada. / On pomisli da je neke pute od sna ovog oslobodio se; / ah njegove prevarne nadežde; /
on je tada sebe utopio / u sna carstvo tvrdje i mračnije / i na prozor strašni snovidjenja!…
“Čovjeku je sreća nepoznata – / prava sreća, za kom vječno trči; / on joj ne zna mjere ni granice: /
što se više k vrhu slave penje; / to je viši sreće neprijatelj.”
“volje mu je osnov položena / na krilima nepostojanosti; / želja mu je strasti užasnije / probuditelj, rukovođa sl’jepi; /
zloća, zavist, adsko naslijedje, / ovo čojka niže skota stavlja”, ali pored toga
“um ga, opet, s besmrtnima ravni”!
“Zadatak je sm’ešni ljudska sudba, / ljudski život snoviđenje strašno! / Čovjek izgnat za vrata čudestvah, / on sam sobom čudo sočinjava;…
/ on se sjeća prve svoje slave, / on snijeva presretnje blaženstvo; / al’ njegovi snovi i sjećanja / kriju mu se jako od pogleda, …/
samo što mu u tamnijem prolaskom / trag žalosti na duši ostave, / te se trza badava iz lanca, / da za sobom pronikne mračnosti. /
NJegova će duševna tablica / s obje strane načertana /
s dva sasvijem protivna zakona: / na jednu će zakon pravde blage / bit u svete načrtan linije, / na drugu će prevlasnika njina / zla svakoga crnjat će zakoni – / adski spomen veze sa Satanom.
Moć će čovjek ova dva zakonaa, / kad posveti misli Božjoj pravdi, / bez nikave muke različiti; / ali adsko prokletije duha / čovjeka će češće pljenjivati. / Ova borba pravde i nepravde, /
…biće ona svijem užasom / pečatana na dušu čovjeku, / da mu ropstvo gorči i koleblje”.
DURMITOR.COM 
Leave a Reply