Roman o Leonardu da Vinčiju

Leonardo daVinči najbriljantniji je um u istoriji ljudske civilizacije. Živio je u vrijeme potpune zabrane svakog napretka, tako da su gotovo sva njegova djela ostala nepublikovana vjekovima posle njegovog života. Kao umjetnik, ostavio nam je neprevaziđena djela Renesanse: Poslednju večeru i Mona Lizu. Renesansni genije, kao što je bio Leonardo daVinči, rađa se samo jednom u milenijumu, a poznajemo ga kao pronalazača, naučnika, umjetnika. Kao vizionara i slikara Mona Lize, tajnovite Đokonde.

O Đokondinom licu, lijepom poput Sfinge ispripovijedano je puno toga. Đokonda je bila i ostala velika Leonardova tajna. Poznavali su ga i kao Leonarda iz Vinčija, Leonarda Firentinca: jeretika, kasapina, zaluđenika….

Prvi roman Lusil Tarner Đokonda vodi nas od blistavog dvora Medičija pa do mrtvačnica Milana i do bojišta u dolini Poa. Ovaj izvanredni roman živo oslikava Leonardovu samotničku borbu da i druge ubijedi u svoje viđenje svijeta.

Zora je. U staji, na drvenoj ploči stoji jezivo stvorenje, djelom gušter, delom pas, delom pijetao, skrpljeno od nekoliko iskasapljenih životinja. Sjedeći pred njime, dječak crta čudovište. Njegova prva misao: ljudima je potrebno da se spasavaju jedni od drugih. Druga: ljudima je potrebno da se spasavaju od sebe samih. Usamljeno dijete, Leonardo je blizak samo s Lizom Gerardini, djevojčicom koja ga uhodi u radionici. Pošto je domaći učitelj digao ruke od njega, Leonarda očajni otac šalje u Firencu na zanat. Pod učiteljskom rukom Verokija, majstora vajara, on počinje da gradi slavu. No uspjeh iziskuje žrtve; Firenca zahtijeva jednu mjeru povinovanja koja je za njega nemoguća. Prinuđen da ode, Leonardo prelazi u službu harizmatičnog, moći žednog milanskog vojvode. Putovanje ga ponovo vraća Lizi i portretu koji beskrajno dugo već čeka da naslika, vrhuncu njegovog životnog rada.

Slikajući Lizu, Leonardo nije želio da samo napravi portret, već je htio da naslika “jednu živu tvar”. Htio je da “sačuva predstavu o božanstvenoj ljepoti koju će vrijeme ili smrt uskoro uništiti” zato je prizvao svu svoju tehničku vještinu, sa strpljenjem jednog minijaturiste izvlačio svaku poru na koži, najnježnije maljice, neprimjetne bore na licu i vratu, trepavice, tananu građu pokožice. Slikajući Mona Lizine zenice, on otkriva da više nisu onakve kakve su bile ranije,

Mona Lizin portret predstavlja i izraz Leonardovog tehničkog znanja. Vazari ga opisuje vrlo rječito:

“Oči su imale takav sjaj i vlažnost kao da su žive…trepavice, pošto ih je naslikao kao da rastu iz kože, negdje gušće, negdje ređe, nisu mogle biti prirodnije; ružičaste nozdrve samo što ne zadrhte; usta, onako izvijena…to lice kao da ne biješe naslikano, već živo: u jamici na vratu, kad je duže posmatraš, vidjećeš kako tuče bilo. I zaista se može reči da je bila naslikana tako da od nje zadrhti i uplaši se svaki dobar umjetnik, pa ma ko to bio.”

Leonardo da Vinči, je genije koji je ostao zapamćen kao neprevaziđeni slikar i arhitekta. Roman Lusil Tarner Đokonda je priča o njemu.

Ljudsko lice

Na kraju zida manastirske trpezarije Svete Marije u Milanu, nalazi se čuvena slika Posljednje večere Leonarda da Vincija.Pripovijeda se, kada je umjetnik tražio odgovarajuće muškarce čiji bi obrazi poslužili kao kopija Isusa i apostola,

najprije je našao jednog mladog muškarca koji mu je poslužio kao model za Hristovo lice. A onda redom i za apostole. Kako je pronašao koje lice, koje je davalo upravo onaj izraz koji je htio, prenio bi ga na zid, na fresku. Slikajući tako dugo vremena konačno je došao i do zadnjeg lika – Jude. Dugo je tražio po cijelome gradu, zalazeći u razne kutke i razbojnička skloništa, čovjeka iz čijeg bi lica očigledno govorila izdaja i rasulo.

Poslije više mjeseci traganja našao je veliki slikar u jednoj zloglasnoj milanskoj krčmi model kakav je želio. U toku slikarskih radova, privodeći fresku kraju, Leonardo je otkrio da je muškarac, čiji je obraz ličio Judinu licu, isti onaj čovjek koji mu je prije bio poslužio kao model za Isusovo lice.

Mladić iz priče je uspio kroz samo nekoliko godina na licu doživjeti tako drastičnu promjenu.