Plodored u povrtarstvu

Plodored kao sistem biljne proizvodnje koji se na oranicama obavezno mora primjenjivati, predstavlja pravilnu izmjenu usjeva, prostornu i vremensku na proizvodnim površinama. Ratarske i povrtlarske kulture ne bi se smjele neprestano uzgajati na istoj površini, jer se u zemljistunagomilavaju štetne materije, uzročnici biljnih bolesti, štetocine i korovi, a minerali iz tla se troše jednostrano i nepravilno. Zbog svega navedenog je potrebno sastaviti dobar plodored, odnosno isplanirati prostornu i vremensku izmjenu ratarskih i povrtlarskih kultura, uzimajući u obzir pripadnost pojedine vrste određenoj biljnoj porodici, jer se štetocinje i uzročnici biljnih bolesti mogu javljati na različitim biljnim vrstama unutar neke porodice.

Na početku je potrebno sve planirane povrtne kulture razvrstati u grupe:

a) lista i cvijeta
b)korijena
c)ploda
d) mahunarke, i prema pripadnosti određenoj porodici.

Grupa A

Brassicaceae krstašice (kupusnjače) – brokula, kupus, kelj, keleraba, rotkvica, repa, karfiol, raštan, žuta repa, kineski kupus
Asteraceae (glavočike) – salata, endivija, radić, artičoka

Grupa B

Umbelliferae (štitarke)- peršun, pastrnjak, sargarepa, celer, kopar, komorač, kim, anis
Liliaceae (porodica ljiljani)- luk, bijeli luk, poriluk, luk kozjak,vlasac, Chenopodiaceae (pepeljuge) – cvekla, blitva, spanac, vrtna loboda

Grupa C

Solanaceae (pomoćnice) – paradajz, paprika , patlidžan, krompir
Cucurbitaceae (tikvenjače) – krastavci, tikvice, dinja, lubenica, bundeva, meksički krastavac

Grupa D

Fabaceae (mahunarke) – pasulj, grašak, lima pasulj, slanutak, bob, zelenčić, leća, soja, sjekirica
Poaceae (trave) – kukuruz šećerac

Osim toga potrebno je uzeti u obzir i izmjenu kultura s različitom dubinom korijena te izmjenjivati kulture s različitim potrebama za vodom i moneralima. Sastaviti dobar plodored sa svim elementima kao što su ophodnja, plodosmjena i odmor zemljista nije baš jednostavno, jer treba odabrati najpovoljniji način djubrenja i obrade tla, kulture i sorte, vrijeme sjetve, sadnje i berbe kao i načine njege usjeva. Ukoliko se ista vrsta uzgaja često ili uzastopno na istoj površini, dolazi do smanjenja roda i kvaliteta, do povećanja izvora zaraze bolestima i štetocinjama, do povećanja jednogodišnjih i višegodišnjih korova specifičnih za svaku kulturu. Kod čestog natapanja i orošavanja povrća narušava se mrvičasta struktura tla i ubrzava mineralizacija humusa pa tako kulture koje troše puno vode, kao paradajz, paprika, krastavci i kupusnjače se u dobrom plodoredu izmjenjuju s korjenastim, lukovičastim biljem i mahunarkama, koje ne treba puno zalijevati. Prema tome kao dobre predkulture se preporučuju:

Za paradajz: mahunarke i korjenasto povrće
Za papriku: korjenasto povrće i višegodišnje trave
Za kupusnjače: krompir, paradajz, paprika, mahunarke, korjenasto povrće, leguminoze
Za korjenasto povrće: paradajz, paprika, krastavac, mahune
Za grašak i mahune: paradajz,paprika,krompir
Za krastavac i lubenice: paprika, paradajz, krompir, leguminoze i trave
Za luk: paprika,lubenice, pšenica

U plodoredu je bitno poznavanje zahtjeva biljaka prema pojedinom hranivu.

Lisnate biljke zahtjevaju više kiseonika: salata, kupus, kelj, karfiola, brokula, kelj pupčar
Biljke ploda – jači zahtjevi za fosforom i kalcijem- paradajz, paprika, patlidžan, krastavci, dinje, bundeve
Korjenaste biljke – jači zahtjev za kalijem- luk, sargarepa, bijeli luk, poriluk,repa, rotkvica, krompir.

Obzirom da se u blizini korijena koncentracija otopine tla mijenja, jer je zavisna o intenzitetu primanja iona, potrebno je kod fertirigacije održavati optimalnu koncentraciju soli u otopini tla koja se kreće od 0,8-1,2%. Preobilna djubrenje povrća azotom i kalijem može izazvati povećanje soli u otopini, što može štetno utjecati na rast i razvoj povrća.

Neke povrtne vrste imaju visoke zahtjeve za pojedinim mikroelementima:

povećan zahtjev za sumporom imaju luk i kupusnjače
veće zahtjeve za gvozdjem imaju: spanac, karfiol, cvekla, blitva,brokula, pasulj i paradajz
veće zahtjeve za magnezijem imaju: paradajz, patlidžan, blitva i luk
celer ima veće zahtjeve za borom kao i brokula, karfiol, postrna repa, pri čemu je potreban oprez jer prevelike koncentracije bora mogu biti otrovne, naročito kada se koriste podzemne vode u blizini termalnih izvora.
visoke zahtjeve za manganom imaju: krastavac, salata,luk,grašak i spanac
na nedostatak molibdena osjetljive su: brokula, karfiol,kupus, ali i salata, luk i spanac.

Navedena mikrohraniva se najčešće nadoknađuju folijarnom prihranom; gvozdjem i bakrenim sulfatom i helatom, boraxom, solubar i drugim tecnim hranivima sa zastupljenim potrebnim mikroelementima.

U plodored je potrebno uvrstiti i djubrenjeorganskim gnojivima. Organska gnojiva su neophodna zbog popravljanja strukture zemljista, vodozračnog režima, toplotnih, te ostalih bioloških i hemijskih svojstava tla. U povrćarstvu se mogu koristiti: zreli stajski gnoj, komposti i treset.Gnojidbu stajnjakom potrebno je uvrstiti u plodored ispred kultura koje dobro podnose neposrednu gnojidbu stajnjakom.

Kupusnjače i lisnato povrće –dobro reagiraje na neposrednu gnojidbu stajnjakom.
Korjenasto povrće, paradajiz i pasulj –dolaze u plodoredu tek drugu ili treću godinu iza gnojidbe stajnjakom.

Osim toga je potrebno uzeti u obzir i zahtjeve biljaka za optimalnim pH u kojem određene kulture uspijevaju:

pH 6,5 -7,5 – uspijevaju cvekla, brokula, kupus, karfiol, celer, poriluk, salata, dinja, luk, pastrnjak, spanac, šparoga.
pH 5,5 – 6,5 – uspijevaju pasulj, grašak, paradajz, tikvice, sargarepa, krastavac, bijeli luk, paprika, luk,patlidžan,, krumpir, bundeve, postrna repa
pH 4,5 – 5,5 – podnose endivija, komorač, rabarbara, kiselica

Kako je gubitak kalcija redovna pojava na kisjelim tlima, kao i kod količina padavina većih od 600-700 mm/god prema potrebi je u plodored potrebno uvrstiti i kalcizaciju, te planirati sadnju povrtne kulture koja slijedi posle kalcizacije. Ispiranje kalcijuma u nekim zemljistima se kreće od 80-100 kg Ca/ha/god, a često i nekoliko puta više. Osim gubitka kalcijuma ispiranjem, na njegovo osiromašenje značajno utjiču korovi i kulturne biljke, a količina odnošenja zavisi o vrsti kulturne biljke i visini prinosa. Najčešći razlog provođenja kalcizacije kao agromeliorativne mjere “popravka” zemljista je niži pH od potrebnog minimuma u intenzivnom uzgoju bilja. Nizak pH ne samo da uzrokuje više problema u pravilnoj ishrani biljaka, blokirajući ili inhibirajući određene elemente, nego se i direktno odražava na prinos.

U intenzivnom povrtlarskom plodoredu razlikujemo takođe i predkulturu ( to je najčešće neka rana proljetna ili ozima vrsta kao što je salata, spanac, grašak, mladi luk); i glavnu kulturu, koja ima najdužu vegetaciju ( paprika, kupus, luk) i naknadnu kulturu koja se uzgaja posle glavne kulture ( salata, spanac, mladi luk i dr.). Prema mogućnosti se preporučuje povremeno ubacivanje naknadnih usjeva za zelenu gnojidbu, čime bi se proširio plodored a istovremeno i obogatili zemljiste organskom materijom

Kod intenzivne povrtlarske proizvodnje se preporučuje unaprijed napraviti plan npr. četveropoljnog plodoreda gdje ćemo ukupne površine podijeliti na četiri dijela, a sve povrtne kulture svrstati u četiri grupe: A,B,C,D. U prvoj godini, poslije gnojidbe stajskim gnojem, na prvom polju uzgajamo povrće iz grupe A, na drugom polju iz grupe B, na trećem polju stavimo vrste iz grupe C, a na četvrtom grupe D.

	I godina	II godina	III godina	IV godina
Prvo polje	A	B	C	D
Drugo polje	B	C	D	A
Treće polje	C	D	A	B
Četvrto polje	D	A	B	C

Prema prikazu pojedinih grupa, svake godine je potrebno grupe premjestiti po abecedi tako da se u četiri godine na svim poljima izmijene sve četiri grupe. Prema mogućnosti se može četvrte godine kad se skine usjev zaorati stajsko djubrivoj ili posijati siderate za zelenu gnojidbu. Ukoliko budemo poštovali važnost plodoreda uvjerićemo se u dugoročnu korist plodoreda i smanjiti negativne popratne pojave.

Mara Bogović
dipl.ing.