Kada bismo samo mogli da ne uzimamo u obzir sve i svašta što čujemo na televiziji, internetu, ulici, poslu, kafani, pijaci… više bismo slušali sebe i bili lakši za tonu nepotrebnih briga. Evo zašto to nismo u stanju i kako da to prevaziđemo.
Kako stvari stoje, nikad nije bilo teže odoljeti negativnim uticajima koji se šire na sve strane nego u današnje vrijeme. Budući da su masovni mediji osvojili svaki naseljeni kutak Zemlje, i da hoćemo, ne možemo da izbjegnemo bombardovanje svim i svačim koje iz toga proizlazi. Ali, ipak možemo da primijenimo neke od preventivnih mjera dok usput ne razvijemo sposobnost da ne budemo pod kontrolom rekla-kazala spoljašnjih informacija koje dolaze od raznih autoritarnih izvora.
Izvor loših vijesti
Možemo da mislimo i vjerujemo da je izvor loših vijesti u samim događajima kao takvim. Teško da možemo i da pretpostavimo da je njihov izvor zapravo posledica loših namjera i akcija kreatora javnog mnjenja. U suprotnom, zašto bi nas zastrašivali, iz dana u dan, dok plasiraju sve te negativnosti u javnost ako ne zbog želje da um i energiju drugih imaju pod svojom kontrolom.
Jedna od pogubnih posledica egocentričnog ponašanja autoritarnih figura jeste to što im većina ljudi hipnotisano veruje. A kada neko slijepo vjeruje u sve i svašta, onda mu doslovno to i rade. Preventive radi, da se to slučajno i nama ne bi desilo, da ne bismo ostali bez zdravog razuma, izdvajamo nekoliko moćnih kako ne biti žrtva loših vijesti.
Budi u svijetu, ali ne budi deo svijeta
Ako znamo koliko je teško da ne budemo identifikovani sa sadržajima sopstvenog uma i čulnim objektima, onda nam je nesumnjivo jasno da je ovaj princip, ili kako, jedan od najvećih izazova koji postoje. Biti u svijetu a ne biti njegov dio, kako je to uopšte moguće? Oni malobrojni među nama koji su to u stanju, zapazili su da je ključ vještine u biti svjestan ko smo mi stvarno. Jer, kada smo svjesni sebe, identifikacija sa ličnošću otpada kao zmijska koža. U suprotnom, ne postoji šansa da spriječimo poistovećivanje sa personom koja je ni manje ni više nego proizvod svijeta.
Pokušaj da izbjegnemo svijet nije moguć, osim u negativnom smislu, naravno. U pozitivnom smislu, moguće je naučiti da inteligentno živimo u svijetu ne identifikujući se pri tom s njim.
Postoje dva glavna koraka ili kako.
Prvi korak odnosi se na neposredno svjesno saznanje istine ko smo mi stvarno. Usput, jedna od centralnih tema mnogih duhovnih pravaca , tiče se upravo tog pitanja, pored sticanja vještine da se vitalnost i sreća održavaju do kraja. Za one koji nisu u duhovnom svijetu, jedan od načina da saznaju ko su oni stvarno jeste druženje sa onima koji to već znaju. Pitanje je samo ko to zna i kako da ga pronađemo. U svakom slučaju, neki sigurno znaju.
Drugi korak jeste učenje da živimo direktno iz sebe, a ne iz ličnosti. Nažalost, ako ne znamo ko smo mi stvarno, neće biti toga ko bi radio na tome. Sam pokušaj biće osujećen nemogućnošću da to izvedemo, jer nema glavnog gazde, ili ko sam ja. Naravno, uvijek se nađe neko ja sa kojim se poistovjetimo, koje radi i ovo i ono (čitaj, svašta nešto) na “sebi”. Kao u snovima, na primer. Sad igramo ovu ulogu, sad onu… Međutim, kada se probudimo, shvatimo da je to bio samo san. Drugim riječima, da oni mi iz snova nisu ovaj ja u budnom stanju. Isto tako, postoji razlika i između personalnosti i toga ko smo mi stvarno.
Od kada je svijeta i vijeka, ljudi su se pitali ko sam ja van svih tih maski. Ako postoji neka prednost u ovome svijetu, onda je to znati pravog sebe. Jedino tada možemo istinski naučiti da živimo iz sebe, a ne iz onoga što nam je svijet dao. To što je od sveta koristimo onda kada nam i koliko treba.
Identifikuj odakle stižu loše vijesti i jednostavno prestani da ih konzumiraš
Kada je u pitanju ovaj korak, stvari nisu nimalo jednostavne kao što izgledaju, čak ni kada savršeno jasno znamo odakle non-stop stižu loše vijesti i da nam to donosi tonu briga, sumnji, strahova i ostalih paralizatora. Jedan od glavnih problema tiče se svakako zavisnosti od pogubne navike na nesreću, negativnost, strah, nedostatak i ostalu patnju. Ako malo bolje pogledamo, vidjećemo da upravo iz toga proizlazi gubitak sposobnosti razlikovanja do koje mjere sve te enormne količine negativnih uticaja utiču na naše sisteme, a posebno na nervni. Stoga, pravo pitanje jeste kako da ukinemo tu dugogodišnju pogubnu naviku na patnju i njeno predviđanje. Figurativno rečeno, kako da prestanemo da kopamo jamu u koju potom sami upadamo?
Za početak, pogledajmo u kakvom se stanju nalaze naše tijelo, disanje, emocije i mentalni nivo. Drugim riječima, postanimo svjesni realnih posledica na naše psihofizičko zdravlje. Zapazimo da li smo i do koje mere umorni, iscrpljeni, ugušeni, zabrinuti, uplašeni, konfuzni, nesigurni, anksiozni, depresivni… I naravno, zapitajmo se koliko na sve to utiču loše vijesti koje redovno čitamo u novinama, gledamo na televiziji, slušamo na radiju, prodavnici, pijaci, crkvi, od ovoga ili onoga. Budimo iskreni i priznajmo istinu. Jer tek kada znamo istinu, imaćemo moć da stvarno nešto promijenimo. Na primjer, ne treba nam mnogo rezona da shvatimo da gledanje dnevnika samo loše utiče na nas. Sistematski negativni uticaj uzeo je toliko maha da je gotovo nemoguće da ostanemo čisti i zdravi, osim ako ne isključimo TV onda kada paradiraju raznorazne negativne vijesti. Moja namjera nije da vas savjetujem da prestanete da gledate dnevnik (i sve što ima veze s tim), čitate novine i gajite lošu naviku da redovno interpretirate u društvu šta ste gledali ili čuli. Ne, nikako, vi vrlo dobro znate šta vrijedi gledati, čitati, pričati i raditi. Pitanje je samo da li to primenjujete u praksi
Jos jedno razumno razmisljanje
Možda ste primijetili da nas opsedaju negativne vijesti (Vijesti -).Svakodnevno saznamo koliko je ljudi poginulo u autobuskoj nesreći u Nepalu (ali ne i koliko ih je rođeno u Nepalu ili Kini), svi požure da nam jave o eksplozijama, virusima , groznicama, ili koliko je lud taj svijet (Sudeći po temi Taj ludi svijet defitivno isuviše lud za moj ukus).
Nekako nam vijesti postaju opravdanje za malodušnost, tjeraju nas da ne vjerujemo nikome, popularizuju ubice, siledžije i druge kriminalce, ubjeđuju nas da je sve crno i sve više liče na (što bi Del iz “Mućki” rekao) skraćeni kurs za pesimiste.
Ova tema bi trebala da posluži kao mjesto gde bi objavljivali samo pozitivne vijesti (vijesti o solidarnosti, spremnosti ljudi da pomognu jedni drugima i uopšte sve pozitivne vijesti).
Mene su motivisali postupci ljudi koji su rizikujući sopstveni život pokušavali da spasu ljude iz zapaljenog hotela i policajci, vatrogasci i drugi ljudi koji nisu oklijevali da pruže pomoć čovjeku unesrećenom u saobraćajnoj nesreći, itd…
Nadam se da će ova tema rasti i da će zajedno sa svim vijestima -, naše vijesti + dati prave vijesti i pomoći nam da lakše postojimo u svijetu u kojem smo.
DURMITOR.COM 
Leave a Reply