Na temelju decenijskih brojnih istraživanja bijelog šećera došlo se do zaključka da je ta hemijska supstanca sposobna stvoriti pravu zavisnost, sličnog nivoa kao nikotin, alkohol i kava. Bijeli šećer, osim što ne koristi organizmu i nema nikakvu nutritivnu vrijednost, zaista je štetan. Ono je istinska opasnost za ljudsko zdravlje jer je direktan ili indirektan izvor modernih bolesti kao što su karijes, kiselost krvi, arterioskleroza, gubitak kalcijuma u kostima, srčani infarkt, dijabetes, debljina, akne, čir želuca, povišeni holesterol, problemi s cirkulacijom, hiperosjetljivost, degeneracija jetre, živčana napetost, itd. Sumnja se da je skoro 80% svih današnjih bolesti uzrokovano pretjeranom upotrebom bijelog šećera.
Hiljadama je godina med i svježe ili suvo voće zadovoljavalo čovjekovu želju za slatkim. Te prirodne namirnice ne samo da sadrže šećere, već i minerale, vitamine, enzime, organske kiseline, proteine, vodu, itd. No danas je rafinirani i kristalizovani šećer zamijenio prirodne izvore šećera. U prehrambenoj industriji se koristi u ogromnim količinama. Upotreba saharoze se toliko psihološki ukorijenila da prosječnoj porodici ne prođe ni jedan dan, a da ga ne koristi. Bijeli šećer se pretvorio u svojevrsnu drogu. Preko 90% ljudi je razvilo zavisnost o šećeru u nekom obliku.
Šećer je po hemijskom sastavu čista saharoza – jednostavni ugljikohidrat nastao kao spoj glukoze (grožđani šećer) i fruktoze (voćni šećer). Dobiva se od šećerne trske ili šećerne repe. Iako su procesi dobivanja veoma različiti, konačan proizvod je identičan. Smatra se da je šećerna trska prvi put korištena u Polineziji odakle se proširila na Indiju. U egipatskoj, grčkoj i rimskoj civilizaciji šećer se koristio u toliko malim količinama da Grci, koji su imali riječ za skoro sve, nisu imali riječ za šećer! Prerada šećerne trske je bila čuvana kao tajna i u drevnoj Persiji zbog velikog profita sve dok ju nisu osvojili Arapi u sedmom vijeku. Krstaski ratovi su osvajanjem arapskih područja donijeli u Evropu i šećer. U Londonu se početkom 14. vijeka prodavao za 100 dolara po kilogramu prema današnjim mjerilima. Godišnja potrošnja šećera danas je dostigla 120 miliona tona, a bilježi se porast od 2 milijuna tona svake godine. Najveći proizvođači su Indija i Evropska unija. Prosječan Amerikanac koristi preko 50 kg šećera godišnje.
Mnogi će se pitati kako ovaj derivat šećerne trske može narušiti ljudsko zdravlje. Odgovor je jednostavan. Supstanca koju danas znamo pod nazivom šećer ima veoma malo veze sa samom biljkom. Radi se o čistoj saharozi lišenoj nečistoća, vitamina, minerala, enzima i svih vitalnih elemenata. To je potpuno vještačka hemijska supstanca. Za razliku od ostalih namirnica u našem organizmu, saharoza se potpuno pretvori u energiju bez da proizvede proteine, masti, vitamine i minerale. To znači da proizvodi samo prazne kalorije. Kao i ostale čiste hemijske supstance, saharoza pobudi organizam trenutnim energetskim šokom, ali ga ujedno oslabi i učini napetim zato što cijeli metabolički sklop radi „u prazno“. No najveći problem je da se za varenje šećera troše zalihe vitamina, aminokiselina i minerala. Rijetko objavljene studije pokazuju da i umjereno korištenje šećera stvara podlogu za razvoj brojnih bolesti moderne civilizacije. Čak i urođeno stanovništvo Afrike i Azije korištenjem bijelog šećera razvija iste bolesti kao zapadnjački konzumenti bijelog šećera.
Druge studije u Africi i Indiji pokazuju da je dijabetes nepoznata bolest u selima gdje se ne koriste prerađeni ugljeni hidrati. Bijeli šećer je posebno štetan za djecu, starije osobe i žene jer oduzima organizmu kalcijum i minerale, naročito hrom. To se događa jer se saharoza veže s kalcijumom prisutnim u krvi. Nastali spoj je tijelu neupotrebljiv i uklanja se kroz sistem za varenje i bubrege. Također „krade“ vitamine i enzime koji su potrebni za njegovu razgradnju. Detaljne studije pokazuju da svaki put kada unesemo saharozu, troše se vrijedne organske supstance potrebne za njegovu razgradnju, kao što su aminokiseline (triptofan i metionin), vitamin B (pogotovo B5, B6 i B12), vitamin PP i minerali. Tako da se slobodno može reći da je bijeli šećer „kradljivac“ u tijelu. Čak je i najzdravija hrana štetna ako se koristi u prevelikim količinama, pa tako i šećer.
Naime, saharoza naglo povisi nivo glukoze u krvi. To tjera gušteraču da luči velike količine inzulina ne bi li održala homeostazu u tijelu (prirodnu ravnotežu potrebnu za rad organizma) i snizila nivo šećera. Ako se učestalo konzumiraju velike količine šećera, gušterača je naviknuta lučiti velike količine inzulina. Tako se stvara hemijska zavisnost u tijelu koje traži sve veće i veće količine šećera ne bi li održalo novonastalu vjestačku ravnotežu. Tada osoba postaje nervozna i traži nešto slatko za pojesti. Bitno je razumjeti na koji način se u fabrikama šećera tako plemenita biljka kao šećerna trska pretvori u produkt sa tako neželjenim posljedicama po čovjeka kao saharoza. Nakon što se ekstrahira sok šećerne trske, on se procijedi i izbijeli sa vapnenim mlijekom i sumpor dioksidom. Zatim se zagrije na 100°C i filtrira sa fosfornom kisjelinom koji istaloži krute nečistoće. Takav sok se koncentriše i daje gustu melasu. To je 99% čista saharoza – šećer I. Ostatak melase se ponovo podvrgne pročišćavanju i dobije se 97% čista saharoza – šećer II. Ostatci ovog posljednjeg pročišćavanja se po treći put kuvaju da bi se dobila 94% čista saharoza – šećer III. Ovaj dobiveni šećer prodaje se kao smeđi šećer, ali on je veoma daleko od (toga da bude) prirodnog i cjelovitog proizvoda. Radi se o nusproizvodu punom nečistoća i industrijskih ostataka. Smeđu boju takav šećer duguje površinskom sloju melase. Ta se smeđa boja lako ispere vodom, a sastoji se od kalcijum sulfita, sumporovih soli, natrijevog hidrosulfita, fosforne kisjeline, natrijum karbonata, itd.
Dakle, ni smeđi šećer nije integralna i prirodna namirnica. No postoje procesi kojima se mogu zadržati kvalitetni sastojci šećera. Sok šećerne trske može se kuvanjem koncentrovati da ne fermentira i tako se dobije pravi integralni šećer. Ovaj proces su uveli Jezuiti, a koristi se i na jugu Brazila. Sada ponovo počinju cvjetati mali proizvođači šećera koji ga ručno rade tradicionalnim postupkom čuvajući tako sve njegove vrijedne sastojke.
Loš uticaj na metabolizam
Zbog genetske mutacije stvaranja masnih naslaga iz šećera naši su preci uspjeli preživjeti periode gladi, no danas šećer uzrokuje brojna oboljenja, tvrdi istraživanje
Fruktoza, glavni sastojak šećera, putem krvi ulazi u celije u tijelu i mijenja način funkcionisanja našeg metabolizma, otkrila je nova studija sa Univerziteta Colorado. Tako pretjeran unos šećera i zaslađenih namirnica utiče na porast broja debelih, srčana oboljenja, visok pritisak i dijabetes i izvor je tzv. praznih kalorija.
Šećer kao i sirup od fruktoze u prehrani imaju velike posljedice na ljudsko zdravlje – tvrdi dr Richard Johnson, autor knjige “The Sugar Fix: The High-Fructose Fallout That Is Making You Fat and Sick”.
Mutacija koje se dogodila na ljudskim genima prije 15-ak miliona godina mogla bi objasniti zašto se danas debljamo, vjeruju stručnjaci. Istraživanje se usmjerilo na tu mutaciju i kako se naša tijela nose s mokraćnom kisjelinom, biološkim produktom metabolizma posle prerade hrane. Otkrili su da mokraćna kiselina djeluje na celije povećavajući njihovu masnoću i tako utiče na proces debljanja.
Druga su istraživanja pokazala da se snižavanjem nivoa mokraćne kisjeline istovremeno i snižava krvni pritisak. Šećer je, poput alkohola, supstanca koja može stvoriti tjelesnu zavisnost i doktori preporučuju smanjenje dnevnih doza šećera kako bi se popravilo opste zdravlje organizma.
Razlog štetnog utjecaja šećera na organizam ima svoje korjene, smatraju naucnici. Prije mnogo miliona godina naši su preci razvili mutacije na genima zbog kojih su mogli stvarati masne naslage pomoću fruktoze iz voća. U to je vrijeme ta mutacija bila izuzetno korisna, jer su tako mogli preživjeti vrijeme bez hrane.
ŠEĆER ubrzava i starenje kože
Previše slatkog kvari figuru, a dermatolozi upozoravaju da šećer ubrzava i starenje kože. Proces je poznat pod imenom glikozilacija (vezivanje šećera za proteine i lipide), a može da ošteti i samu strukturu kože, omogućujući nastajanje prevremenih bora i obješene kože.
Glikozilacija se smatra nepovratnim procesom jer stvara nusproizvode kojih tijelo ne može da se riješi. Međutim, ukoliko je smanjite, teoretski, možete da usporite pojavu bora.
Kozmetičke kompanije već su izbacile kreme koje sadrže carnosine, koji privlači molekule šećera poput magneta prije nego što se one vežu za kolagen – blokirajući glikozilaciju.
Ipak, i uz najnaprednije kreme najvažnije je da se klonite ili da ograničite unos rafinisanog šećera ili fruktoze. Jedna kockica tamne čokolade sa 70 odsto kakaa je najzdravija alternativa slatkišima jer sadrži antioksidante.
Na Zdravakrava.hr pročitajte sve o dijeti “Istrebljivači šećera” koja mijenja vaše prehrambene navike, izbacuje nezdrave šećere iz jelovnika i čuva vaše zdravlje.
Izvor :grombol / 24 casa/Ljepota i zdravlje
DURMITOR.COM 
Leave a Reply