Nedavno sam od Stephena Glenna čuo priču o slavnom naučniku iz područja medicine. Neki ga je novinar upitao zašto je on toliko kreativniji od prosječnih osoba. Šta ga je to toliko uzdiglo od svih drugih? Odgovorio je da je, po njegovom mišljenju, uzrok tome događaj u njegovoj drugoj godini. Pokušavao je da dohvati bocu mlijeka iz frižidera, ali je bila klizava, pa mu je ispala, a sve se mlijeko prolilo po podu. Čitavo more mlijeka! Kada je mama ušla u kuhinju, umjesto da viče ili ga kazni, samo je kazala: “Roberte, kakav si veliki i prekrasan nered napravio! No, šteta je već učinjena. Želiš li da se poigraš u mlijeku prije no što ga počistimo?” To je i učinio.
Nakon nekoliko minuta mama je kazala: “Znaš, Roberte, svaki put kada učiniš ovakav nered, moraš ga i počistiti i sve vratiti kako je i bilo. Šta misliš da sada to učinimo? Uzećemo sunđer, peškir ili krpu. Šta bi ti najviše volio?” On je odabrao sunđer, pa su zajedno počistili nered. Mama je zatim rekla: “Znaš, ovo što smo vidjeli je propali pokušaj nošenja velike boce mlijeka dvjema malenim ručicama. Hajdemo sada u dvorište da napunimo bocu vodom i da vidimo da li možeš da otkriješ način nošenja bez prolivanja.” Maleni je dječak naučio da je to moguće ukoliko objema rukama uhvati bocu pri vrhu. Kakva divna lekcija!
Naučnik je dodao da je u tom trenutku shvatio da se ne treba bojati grešaka. Baš suprotno tome, naučio je da su greške samo dobra prilika za saznavanje nečeg novog. To je i suština naučnih eksperimenata. Čak i ukoliko eksperiment “ne radi”, obično možemo naučiti nešto vrijedno iz njega.
Autor nepoznat
DURMITOR.COM 
e, o ovakvom skolskom sistemu i ucenju ja stalno pricam….
🙂