Anatomija mržnje

Svi nešto ili nekoga mrze, jer živimo u društvu koje mržnju toleriše pa čak i potpiruje. No mržnja izjeda iznutra i razara čovjekov potencijal. Ovdje otkrivamo kako se riješiti korozivne sile mržnje radi ostvarenja vlastite sreće i uspjeha.

Kad govorimo o drugim ljudima
govorimo u stvari o sebi

Definicija: Mržnja je snažni osjećaj koji nagoni da se nekome želi ili činiti zlo, osjećaj krajnje odbojnosti prema kome ili čemu, bolesno stanje neprijateljstva.
Blaži oblici su antipatija, prezir, odbojnost, gađenje i neki drugi.
Oprečni su joj ljubav, praštanje, tolerancija…
Mrzak je neko/nešto prema kojemu/čemu je usmjeren osjećaj mržnje. Drugim riječima: odbojan, odvratan, oduran, gadljiv.

Što je mržnja znaju i vrapci na grani. Ovdje smo ne da otkrivamo toplu vodu, nego da pomognemo otkloniti mržnju iz tvog srca, kako bi se oslobođenjem od ovog negativnog osjećaja doslovno stvorili uslovi za ostvarenje trajne sreće i zadovoljstva u tvom životu. Otklanjanje mržnje će sigurno donijeti pozitivnu promjenu na tvoje zdravlje, ali i na finansije i na međuljudske i ljubavne odnose.

“Danas, kada problematiku mržnje i njezine posljedice srećemo na svakom koraku, od škole, porodice , pa do šire društvene zajednice, kad je govor mržnje sve prisutniji i jači, očito je da vodi agresiji, nasilju, terorizmu, kojeg od mržnje dijeli samo jedan korak.” – Dr. Borben Uglešić (neuropsihijatar)

U svakodnevnom životu smo često svjedoci užasnih izljeva netrpeljivosti prema drugačijem mišljenju, iskazima mržnje prema svima koji ne dijele naše stavove, razmišljanja, ukuse i naklonosti.

Kako mržnja ne samo da ne rađa ništa dobro, nego stvara uglavnom probleme, od interesa svakog onog koji mrzi je da se riješi te napasti koja ga nesvjesno izjeda i ugrožava.

Iz psihologije znamo da kad govorimo o drugim ljudima govorimo u stvari o sebi. Prema tome kad s mržnjom govorimo o drugima, to nešto kaže i o nama samima.
Oni malo sofisticiraniji sagovornici znaju iza našeg izražavanja mržnje otkriti unutrašnjuu mrzovolju, koja nam ne služi na čast.
To što mi nekoga ili neke mrzimo, drugima ne znači da bi objekt naše mržnje trebao biti i njihov. Ono što neki mrze drugi vole i obrnuto. Shakespeare je po tom pitanju napisao da: “Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek.”
Dakle, nemamo ništa od toga mrzeći druge i šireći svoju mržnju na druge. Ukupno, mržnja nam itekako škodi za zdravlje, ugled i sve ostalo.

Zaključak je da ako nekoga ili nešto mrziš, pod svaku cijenu trebaš prestati mrziti ili barem širiti mržnju na druge, za svoje dobro, jer o tome zavisi tvoje zdravlje i blagostanje. Slijede dokazi i obrazloženja.

Ako si kao većina ljudi, sigurno postoje neke stvari koje mrziš, a vrlo vjerovatno i neke ljude ne možeš podnijeti do te mjere da ih mrziš. Sigurno imaš jake argumente za svoju mržnju i najvjerojatnije si u pravu što ih mrziš. Ali, što imaš od toga?
Prisjeti se nekoga koga mrziš. Budi iskren(a), kad sve zbrojiš i oduzmeš, da li ti tvoja mržnja čini kakvo dobro, da li ti pomaže postići tvoje životne ciljeve, da li doprinosi ostvarenju tvoga uspjeha i sreće? Teško da bi odgovor mogao biti “da”, a ako si kao neki od nas tvrdoglav(a), pomislićeš kakve to veze ima s ičim i pa što ako ti ne donosi sreću i uspjeh, jer isto tako ti ne donosi ni neuspjeh ni nesreću. E tu smo da te uvjerimo u suprotno. Ne zato jer nam je stalo do onih koje mrziš, nego zato što nam je stalo do tebe  člana naše zajednice.

“Ako nekog mrzimo,
onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima.
Ono što nije u nama samima, to nas ne uznemirava.”
– Hermann Hesse

Uzroci mržnje
Mržnja nije samo nešto što osjećamo. Ona je poremećaj/devijacija u umu, jer itekako remeti psihičko stanje. Jaku mržnju smatraju psihijatri patološkim fenomenom.
Zašto neki ljudi mrze neke ljude, a drugi te iste vole ili ih barem ne mrze?

Svi koji mrze, kao uzrok svoje mržnje okrivljuju spoljne uzroke, tj. objekt svoje mržnje. Međutim, te iste drugi ne mrze, a mnogi ih čak i vole. Zato nisu oni pravi uzrok.
Pravi uzrok je neki unutrašnji sukob u onom koji mrzi. Ako ćemo iskreno, nešto u nama je što nas navodi na mržnju – neki naš stav.
Jedan od uzroka je naša interpretacija koju stvaraju naše predrasude »
Zatim su tu strah, ego, zavist, ljubomora, netolerancija, diskriminacija te nedostatak ljubavi ili razboritosti. Često smo izmanipulisani modelima ispiranja mozga da mrzimo neku osobu ili grupu. I tad zvisi o našoj ličnoj sposobnosti da to prozremo, umjesto da preziremo.
mrznja

Zašto ti neka grupa ljudi toliko smeta da ih mrziš, dok drugima ti isti nimalo ne smetaju?
Recimo da mrziš Crnce ili ljude druge vjere ili političkog opredeljenja ili izaberi neku sebi mrsku grupu.
Da li ih mrziš jer vidiš samo njihove slabosti, a ne i vrline? Da li je stvarno moguće da nemaju vrline?
Da li misliš da bi i oni tebe trebali onda mrziti, jer ni ti nisi savršen(a)?
Kaže se da ne smijemo suditi o knjizi po njenim koricama. Da li smijemo suditi o čovjeku po njegovoj vanjštini ili pripadnosti? Da li to što mrziš one koje ni ne poznaješ, one koji ti lično nisu ništa skrivili, da li su za to oni krivi ili ti? Na čemu se zasniva ova tvoja mržnja? Na nekom tvom stavu?
Da li ti tvoj stav dopušta da vidiš i dobre strane onih koje mrziš ili ograničeno vidiš samo loše strane?
Popiši uzroke svih svojih mržnji i vidi šta je pravi uzrok te da li ga je moguće ukloniti promjenom tvoga stava. Ako se odlučiš promijeniti neki svoj stav, da li bi time nestala tvoja mržnja? Pokušaj osim mana popisati i vrline koje objekt tvoje mržnje ima. Svako ima neke vrline, pa ako ih ne uviđaš problem je u tvome uglu gledanja, u tvojoj otvorenosti da spoznaš i ono dobro u ljudima, ne samo ono loše, zar ne?
Ljudi će uvijek biti ovakvi i onakvi, često puta drugačiji od nas. Ta raznolikost je ono što čini svijet zanimljivijim. Život bi nam bio predosadan kad bismo svi bili isti i imali ista uvjerenja. Zato ne bismo trebali mrziti one koji su drugačiji. S takvima se ne moramo slagati, niti se s njima moramo družiti, a svakako ih ne moramo mrziti. Ako nas ne ugrožavaju, ne moramo ih se bojati a pogotovo ne mrziti.

“Mrzeći druge
mrzimo sebe.”
– Talidari

sigmund freud

sigmund freud

Cijena koju plaćamo za mržnju je otuđenje koje vodi u samoću i/ili agresivnost. Prava sreća ne dolazi kroz druge nego kroz našu sposobnost da se otvorimo, volimo i budemo u potpunosti slobodni (i od mržnje). Kad uspijemo postići da naša lična sreća ne zavisi o vanjskom svijetu, vanjski svijet je neće moći uništiti.
Sigmund Freud definiše mržnju kao svojstvo ega koja želi uništiti izvor svoje nesreće. No međutim, kad ego shvati da pravi izvor vlastite nesreće nije u vanjskom svijetu nego u unutarašnjem, tada nema razloga za mržnju. Spoljni uzroci mogu podstaknuti samo nešto što već je, zato nisu izvor nego samo okidač. Nešto u nama nije kako treba pa nas zato neki ljudi ili neke stvari provociraju jer u nama bude nešto što ne možemo podnjeti. Mrzeći nekoga je pucanje u kurira (engl: shooting the messenger). “Mrziti ljude je isto što i spaliti svoj dom da bi se oslobodili od miševa” – Harry Emerson Fosdick

Dubinski uzrok mržnje je ukorjenjen u psihi čovjeka koji mrzi, a ne u objektu mržnje. Onaj koji nalazi razloge za mržnju ne uspijeva pronaći razloge za ljubav. To je zato što je onima koji mrze lakše pronaći mane nego vrline. Kad bismo svi bili takvi i mrzili ove ili one, naš svijet bi bio…onakav kakav je sad.
Umijeće ljubavi je ipak nadmoćnije od umijeća mržnje. Na svakom je od nas da se odluči kojim umijećem želi ovladati. Na kraju krajeva sve se svodi na odluku. Prema tome uzrok mržnje je u odluci.

Zašto je važno osloboditi se mržnje

Zarobljenici mržnje – bez obzira šta misliš da imaš pravo na mržnju, dokle god mrziš ti si zarobljenik, jer ti tvoja mržnja ne dozvoljava onu slobodu koju bi imao/la da ne mrziš.

Posljedice mržnje

Bez obzira na intenzitet, čim nosiš mržnju u sebi, ona ti svakako škodi – od toga da ti se psiho-fizička kondicija i imunitet time remete do toga da te mnogi zbog tvoje netolerancije najvjerojatnije izbjegavaju ili iza leđa ogovaraju, pa time gubiš prilike (bilo romantične, financijske ili neke druge prirode) koje bi imao/la da si s druge strane na glasu kao osoba puna ljubavi umjesto puna mržnje. Osim toga, mrzovoljni ljudi su ružniji nego inače, za razliku od onih koji s ljubavi gledaju na svijet.
Mržnja stvara negativne vibracije u tvom organizmu koje manifestiraju razne poremećaje za koje najvjerojatnije nisi uopšte svjestan/svjesna. Često nismo svjesni da je upravo vibracija i energija prouzrokovana mržnjom odgovorna za nedaće koje nam se u životu događaju. Zanima te zašto ti neke stvari u životu ne idu od ruke? Moguće je da je mrska vibracija kojom zračiš magnet za mrska iskustva. Koliko smo samo puta ostali zapanjeni kad smo oboljeli od neke bolesti, ili kad smo postali umorni bez razloga, ili kad nismo mogli podnjeti uobičajeni stres? I svaki put se u čudu čudimo od kud sad to i zašto je baš nas to spopalo. Toliko toga ne razumijemo, jer ne razumijemo. Ne razumijemo neprekidivu vezu između naših misli & osjećaja i svega onog što nam se događa u životu, od zdravlja do finansija. Ne razumijemo jer je ta veza nevidljiva, al svejedno izrazito snažna.

“Korov ne treba sijati. On sam proklija. Ali je treba iščupati, jer će inače ugroziti čitav usjev. Takva je i mržnja.”
– Talidari

Ako pratiš popularno-naučna izdanja zadnjih godina, sasvim sigurno su te preplavile obavještenja kvantnih fizičara i njihovih “ambasadora” koji pružaju više nego dovoljno naučnih i konkretnih dokaza o ovoj vezi naših misli i osjećaja s našom stvarnosti.
Ono što je izvan nas, odraz je onoga što se skriva u nama. Prema tome, mržnja nije izdvojen slučaj. Nemoguće je da neko ko sije mržnju da žanje ljubav, isto kao što je nemoguće da neko ko sije korov žanje recimo jabuke.

Možemo i dalje kriviti Boga,  za naše nedaće i tako ostati i dalje u problemima, ili možemo uzeti sudbinu u svoje ruke tako da prigrlimo ova otkrića kvantnih fizičara i metafizičara i upotrijebimo ih za svoje dobro. U ovom slučaju, kad se radi o mržnji, to znači odbaciti svaku mržnju i naorružati se pozitivnim osjećajima i mislima. Kako

“Mržnju bi trebalo proučavati i suzbijati kao neku opaku bolest.”
– Dr. Borben Uglešić (neuropsihijatar)

Što se tiče posljedica na zdravlje, od naprednih doktorA i naučnika  sve više čujemo da je mržnja kao i ostali psihički poremećaji uzrok za razne bolesti uključujući i rak. Najnovija istraživanja pokazuju da nakupljene negativne emocije u tijelu remete protok energije, kiseonika, krvi i ostalih tjelesnih tečnosti, pa se time stvaraju nakupine u obliku tumora i sl.

Istraživanja japanskog naučnog tima, predvođena doktorom Masaru Emoto-om, su dokazala da svojim mislima i osjećajima utičemo na strukturu molekula u tijelu. Oni su fotografisali molekule vode na koju se djelovalo bilo pozitivnim ili negativnim mislima.

Kristal vode sa natpisom “Nada”

Otkrili su da tečnost na koju su se slale dobre vibracije ima molekule pravilnih oblika, dok se tečnost impregnirana ružnim mislima sastoji od deformiranih molekula. Više od 80% našeg tijela čini tečnost pa svojom mržnjom deformišemo kako tuđe tako i svoje ćelije.

Mržnja u nama izaziva mnoge negativne misli i emocije. Čovjek koji mrzi ne može čisto misliti pa ni donositi uvijek potpuno razumne odluke. Zavisno o predmetu mržnje, mržnja može postati i životni stil koji sa sobom nosi mnoge druge negativnosti kao što su nepovjerenje, srditost/ljutnja, tjeskoba, netolerancija, nepristojnost, agresivnost, zavist, ljubomora, sebičnost, škrtost, diskriminacija, nepravednost, nepoštenje, osvetoljubivost, prijetnja, okrivljavanje, kritičnost, prigovaranje, neiskrenost, varanje, laganje, korupcija i sl.

Mržnja nas potiče na nečasna djela. Kad nekoga mrzimo onda smo često prema toj osobi netolerantni, kritični, nepristojni, nepravedni, neiskreni i da ne nabrajamo. Sve su to negativne osobine. Prema tome, mržnja ne može biti ničim opravdana, pa čak i ako je neka osoba zaslužila da je mrzimo. Ne moramo se spuštati na nivo te osobe. Razvijanjem negativnih misli i osjećaja u sebi ne pokazujemo da smo bolji od onih koje mrzimo.

Ljubav i humanost

Kao posljedica mržnje su i razna kriminalna djela. Mnogi koji sjede iza rešetaka su žrtve demona mržnje. Mržnja je ta koja tjera čovjeka na agresiju, ubistvo, osvetu, uznemiravanje i sl.


Kako se osloboditi mržnje

“Mržnja je za luzere.
Ko god dozvoljava mržnji da ga izjeda, nije srećković.”
– Talidari

Za otklanjanje mržnje, tj. za kroćenje ovog demona možemo se koristiti raznim oruđem kao što su: razumijevanje, tolerancija, izdržljivost, dostojanstvo, čast, nevezanost, odvojenost, odmjerenost, odmak, samokontrola, samodisciplina, pristojnost, praštanje, milosrđe, humanost, sažaljenje, suosjećanje, i kao najidealniji protivotrov je ljubav.

Jasno, s ljubavlju se odnositi prema objektu mržnje mogu samo sveci i oni napredniji na duhovnom putu. No i sveci su bili ljudi i svoju svetost zaslužili samodisciplinom i ostalim vrlinama. Tako i svako od nas može postići ovaj ideal ako želi. Jednom kad se to poželi i odluči, bez po muke se može i ostvariti. Najteže je odlučiti.
Evo nekoliko vrlina s kojima možemo svladati svoju mržnju:


Razumijevanje

Razumijevanje da mržnjom činimo više štete sebi nego objektu naše mržnje,
jer kao što smo u prethodnom poglavlju napisali štetimo svome zdravlju, ali i međuljudskim odnosima, a time propuštamo i prilike finansijske prirode.
Razumijevanje da kad nekoga mrzimo tada dobiva onaj koga mrzimo a mi gubimo,
“Ljutnja, ako je ne suzdržimo, često je opasnija za nas od povrede koja ju je izazvala.”
– Seneca
jer na taj način ta mrska osoba ne treba više ništa činiti da bi nam naškodila – mržnja to čini umjesto nje(ga). Prema tome najprirodnije bi bilo ne dozvoliti nekome tko nas je oštetio da nam i dalje šteti time da ga mrzimo. Ako je neko nečime zaslužio našu mržnju, činimo mu uslugu time što ga mrzimo, jer svojom mržnjom škodimo sebi više nego što nam je ta osoba naškodila. U većini slučajeva nam se neka osoba zamjerila jednom ili nekoliko puta te nas time oštetila, no ako ju zbog toga mrzimo onda šteta ne prestaje nego traje unedogled.

Razumijevanje zašto su neki ljudi naklonjeniji mržnji

Za mržnju su najodgovorniji nerazumijevanje, strah i nedostatak ljubavi u životu.
Oni koji u svom životu nisu dovoljno voljeni, niti sami dovoljno vole, oni su naklonjeniji osjećajima mržnje. Oni će uvijek pronaći nešto za mrzjeti, kako bi mogli osjećati mržnju, jer ne mogu osjećati ljubav. Za mnoge je lakše mrziti nego voljeti. Prava ljubav i mržnja se ne mogu istovremeno osjećati. Tako, ako nas drugi vole, manje ćemo imati povoda za usmjeravanje mržnje prema drugima ili drugome. Najviše mrze oni koji u roditeljskom domu nisu dobivali dovoljno ljubavi. Takvi mrze i one koji im nisu ništa skrivili, kao što su crnci, druga vjerska , politička opredeljenja itd. Manjak ljubavi, a time višak mržnje moraju prema nekome usmjeriti, a često su žrtve njihove mržnje skroz nevine grupe ili osobe.
Tako je isto i s nerazumijevanjem i strahom. Što čovjek ima više razumijevanja, to ima manje mržnje. Kao na vazi. Što nam se neko/nešto više gadi to znači da imamo manje razumjevanja za njega/to, a više mržnje. Isto tako, što smo više nesustrašivi, jači ili smjeliji, manje mrzimo. Kad se osjećamo ugroženima od nekoga, onda ih mrzimo. A kad smo toliko snažni duhom da nas niko ne može povrijediti ni ugroziti, tada nemamo potrebe nikoga mrziti. Mrze samo oni koji još nisu dovoljno snažni duhom. Jači duh, slabija mržnja. Kao na vazi.
Osim toga, svi autsajderi koji su prisiljeni prilagoditi se regulama društva koje preziru i kojem po svom osjećaju ne pripadaju, takvi među nama će imati više prilike otkrivati razloge za mržnju nego za ljubav.
Kad razumijemo zašto ljudi mrze, pa i mi sami, onda ćemo padati manje u napast da to i dalje činimo. Kad razumijemo da nije toliko problem u drugima koliko u nama, u našem stavu, tada bismo se trebali osjećati postidjeni šta to činimo i zato to izbjegavati.

Tolerancija

O tome koliki je nekome prag tolerancije zavisi koliko će mržnja imati zamaha u životu te osobe. Što imamo više tolerancije, to imamo manje mržnje. Naravno ne treba tolerisati zlo, ali ga ne treba ni mrziti, jer postoje puno bolji, sofisticiraniji i učinkovitiji načini za hvatanje u koštac s tuđom zlobom i slabostima. S druge strane, neke stvari se trebaju tolerisati. Najvažnije je tolerirati različitosti, jer većina mržnji je uzrokovana upravo različitosti. Mrzimo one koji nisu kao mi, za koje smatramo da su po nečemu različiti od nas, nečemu što ne možemo nikako prihvatiti, nikako tolerisati. No međutim ako podignemo prag svoje tolerancije onda se stvari mijenjaju. Da bismo uvažili tuđe poglede na svijet i ponašanja potrebno nam je razumijevanje od kud oni proizlaze te otvorenost da naši pogledi na svijet ne moraju biti bolji samim time što su naši. Kad dozvolimo drugima da imaju drugačije mišljenje i stavove, time dajemo priliku drugoj strani da i oni nama dozvole da i mi imamo drugo mišljenje i stavove. Često nema smisla nadmetati se ko je u pravu i čija su uvjerenja bolja, pa je bolje pronaći način pomiriti se sa svijetom – živjeti i pustiti druge da žive (po svom). Ne zamarati se time što drugi misle i rade, pogotovo ako nas ne vrijeđaju i ne ugrožavaju.

“Ako ne možeš tolerisati neku osobinu, toleriši barem osobu, jer svaka osoba ima više osobina, uključujući i one dobre.”
– Talidari

Tolerancija ne znači prihvaćanje i slaganje s onim što neka mrska osoba zastupa, nego prihvaćanje i slaganje s osobom. Osoba je više od sume njenih osobina. Ako ti se ne sviđa neka njena osobina, to ne znači da ti se takođe ne mogu sviđati sve druge njene osobine. U svakoj osobi postoji više osobina. Pokušaj nikada ne osuđivati osobu, nego samo neku njenu osobinu (ako baš moraš). Svi smo mi ljudi, s našim slabostima i snagama, manama i vrlinama. U nečemu se slažemo, u nečemu ne, ali na kraju krajeva svi smo mi ljudi i svi pokušavamo živjeti najbolje što znamo.

Mržnja prema svemu ostalom

Neko mrzi kelj, netko školu i učenje, neko ponedjeljke, netko kišu, neko birokratiju. Ima onih koji nešto mrze što drugi vole. Ako smo nešto zamrzili iz razumljivih razloga, to ne znači da su ti razlozi opravdani. Izgovor nije opravdanje. Uvijek će biti razloga za mržnju, mnogi možda i zaslužuju biti predmetom mržnje, no na svakom od nas je da odlučimo što nam više u životu donosi mržnja ili tolerancija.

Nikad nismo čuli da nam neko kaže da mrzi serijske ubice ili diktatore ili tako neke grupe koji druge ugrožavaju, ali one koji mrze one koje nikad nisu sreli ili koji im nikad nisu naudili takve susrećemo svakodnevno. Kako je to moguće? Radi li se tu o poremećenim vrijednostima ili s nama nešto nije u redu?

Možemo reći da nisu krivi neki što su se rodili na drugom kraju svijeta i time imaju drugu vjeru ili drugu boju kože, kao što ni nisu krivi oni koji su se rodili s invaliditetom … Oni svi su se takvi rodili i bilo bi glupo od njih očekivati da budu nešto što nisu.
S druge strane, za one koji mrze možemo reći da su krivi za to što mrze samim time što nemaju dovoljno vrlina koje bi njihovu mržnju ukrotili. Oni se nisu s mržnjom rodili nego su mržnji popustili. Od drugih očekuju da budu kao oni, misleći da su oni bolji. Nije bolji onaj koji ima određenu boju kože ili pripada određenoj religiji, nego je bolji onaj koji ima više vrlina i manje mana.
Osim toga, ako je neko lošiji ili slabiji od nas, to nije razlog da ih mrzimo. Mržnja nas ne čini boljima od njih, već suprotno.

Svi smo mi žrtve nekih demona, no nemoramo žrtve ostati. Čim prepoznamo da nas je koji napao ili spopao, kao što je recimo mržnja, imamo izbor: po liniji manjeg otpora prepustiti se tom demonu i biti mu rob, ili ne dati se i izboriti se za slobodu. Živjeti slobodno od bilo kakvih negativnih emocija ili stavova donosi sa sobom slobodu na svim poljima, finansijsku slobodu, međuljudsku, slobodu od boleština uzrokovanih psihičkim poremećajima.

Mržnju možemo ukloniti ako nahranimo svoju dušu i povežemo se s prirodom

“Mržnja je najčešća bolest današnjice!”
– – Dr. Borben Uglešić (neuropsihijatar)

Umjetnička apoteka

Mržnja nije zdrava. Mržnja je bolest. Za koju ima lijeka.

Mržnja je od davnina jedna od najomiljenijih tema u umjetnosti.
Mnogobrojna literarna djela razotkrivaju ljudske strasti i poroke vremena i nas uvjeravaju kako je mržnja zlokobna i tragična, i donosi nepotrebnu dramu u život.
Temeljna uloga literarnih, pozorišnih i filmskih tragedija i drama je produbiti čitateljeve/gledaočeve moralne vrijednosti i u njemu podstaknuti osjećajnost, i na taj način pročistiti njegovu dušu.

Kod Homera i Eshila čitamo o mržnji Ahileja i Agamemnona, koja je dovela do Trojanskog rata.
Agamemnonu je glave došla mržnja supruge Klitemnestre, koju je, opet, na onaj svijet poslala mržnja njenog sina Oresta, a ovo je helensko tragično kolo poslužilo kao utemeljenje stava da mržnja rađa mržnju.

Sofoklova tragička junakinja Antigona uzvikuje: “Za ljubav ja sam rođena, a ne za mržnju!”
Mržnja porodice Capuletti i Montecchi (“Romeo i Julija” – Williama Shakespeare) donosi tragičan kraj za dvoje nevinih zaljubljenih.

Mržnja se osuđuje preko Danteovog “paklenog” kataloga mržnje, pa sve do sličnih motiva kod Stendhala, Dostojevskog, Brechta i mnogih inih autora.

KAKO PRESTATI MRZITI OVDJE I SADA

Usredotoči se na sve ono što voliš umjesto na sve ono što mrziš – prestani provoditi vrijeme u razmišljanju o onima koje mrziš tako što se više počneš baviti onima koje voliš. Razmisli koje su to grupe koje voliš i njih veličaj i slavi, ali ne na nečiji uštrb. (Ako voliš jedan fudbalski  klub, ne moraš druge mrziti, jer bez njih tvoj tim ne bi mogao slaviti pobjede i učiti na porazima.)

Okruži se ljudima (i životinjama) punim ljubavi – zrake ljubavi kojima zrače, pa čak i ako nisu usmjerene direktno prema tebi, te neće mimoići. Druži se s voljenim osobama. Izbjegavaj one koji te ne vole ili mrze.

Pripitomi svoj ego – ako te tvoj ego podstiče da mrziš nekoga, onda je vrijeme da ukrotiš svoj ego tako da uspostaviš harmoniju između razuma i srca. Ego je plod razuma, urazumi ga.

Budi otvoren(a) za razumijevanje, toleranciju, praštanje i ljubav

Budi sada i ovdje – mržnja je plod prošlosti. Zaboravi prošla loša iskustva i stare stavove, i ne odgađaj suosjećanje i praštanje za neka druga, bolja vremena.

Zakopaj ratnu sjekiru – ne moraš “pušiti lulu mira” s onima koje si mrzio/la, ali za svoje dobro “zakopaj ratnu sjekiru”. U praksi to znači da se ne moraš s njima družiti, ili se barem nemoj njima opterečivati. Živi i pusti druge da žive. To je stvar odluke – odluči i otpusti svaki negativni osjećaj – možeš to zamisliti kao nešto što zakopaš ili nešto što kao balon pustiš da odleti.

Transformiši svoje slabosti u vrline, kao alhemičar metal u zlato, kao kipar kamen u skulpturu, kao umjetnik pretvori nešto obično u remek-djelo. Mržnja ne može opstati ako ju ne hranimo raznim otrovima – ljubomorom, ljutnjom, posjedništvom, sebičnošću, prigovaranjem, kritizikovanjem, predrasudama i sl. Svaku svoju negativnu emociju preobrati u pozitivnu – uz pomoć odluke, smijeha, prirode, umjetnosti, meditacije, molitve…

Ili, dozvoli da se transformacija sama od sebe dogodi – uz pomoć strpljenja. Kod nekih destruktivnih emocija ne trebaš ništa činiti, samo trebaš biti strpljiv(a). To je jedna od najvećih spoznaja – pozitivno i negativno se prirodno stalno izmjenjuju. Suprotnosti se prema zakonu polariteta neprestano izmjenjuju. Kao plima i osjeka, dan i noć, ljeto i zima, radost i tuga… Negativno trebamo pustiti da prođe, a pozitivno prigrliti. Pokušaj to. Kada te obuzme bijes, ne radi ništa, samo sjedi i posmatraj. Ne budi protiv toga, ne budi za to. Ne sarađuj sa time, ne potiskuj to. Samo posmatraj, budi strpljiv(a), samo gledaj što se događa, dopusti da se to podiže, ali ništa ne poduzimaj. Čekaj da te prođe. Proći će, jer sve je prolazno. Ne poistovjećuj se s tom emocijom. Ti nisi bijes, ti si samo trenutno bijesan. Ti nisi tvoje emocije, ti si nešto puno više, ti si duša od čovjeka. Pogledaj se u ogledalu, vidjeti ćeš crveno lice, crvene oči, primijetiti ćeš da to nisi ti, da te je nešto obuzelo. Ne daj se, ne čini što bijes od tebe želi. Umjesto toga strpljivo pričekaj da te prođe. Ni jedna emocija ne može zauvijek trajati. No traje duže ako ju ‘hranimo’. Zato svaku negativnu emociju pusti da ode, ne daj joj snage, nemoj joj robovati, a svaku pozitivnu emociju prigrli kako bi što duže ostala.

Gledaj dramske filmove – neka te inspišu tragedije i drame onih likova koji su sami bili opsjednuti mržnjom dok nisu kroz neki zaplet doživjeli transformaciju

Čitaj krimi romane – najčešće su krimi zapleti uzrokovani nekom mržnjom. Neka te inspirišu da se i sam(a) ne uvučeš u slične nedaće zbog vlastite mržnje

Najbolji način da nas drugi ne mrze je taj da mi ne mrzimo druge.

Boravak u prirodi – priroda budi u nama pozitivne osjećaje i ublažava ili otklanja one negativne.

Pronalazi stvari i ljude koje možeš zavoljeti i uživaj u/s njima. Otkrij novu ljubav prema nekim novim vrstama jela, prema novom žanru filmova ili knjiga, prema nekim životinjama i biljkama…

Upotrijebi moć mašte i zamisli da svi i sve što mrziš postaju na neki način vrijedni tvoga poštovanja – zatvori oči i zamisli što bi se trebalo promijeniti kako bi tvoja mržnja prerasla u poštovanje i/ili suosjećanje. Snagom imaginacije i snažnih osjećaja pridonijećeš ostvarenju.

Smij se što više i češće – nemoguće je istovremeno smijati se i mrziti. Što više se smiješ to ćeš imati manje razloga i vremena za mržnju.

Usidrenje – psihološka tehnika poput Pavlovog refleksa – nađi odgovarajuću amajliju ili melodiju kako bi ti poslužila kao lični podsjetnik za osmjeh ili neke druge pozitivne misli i osjećaje. To može biti privezak, narukvica, prsten, zvonce – nešto što ti je uvijek pri ruci, i kad god na to pogledaš ili poslušaš (slučajno ili ne), to će te podsjetiti da se prisjetiš nečega ili nekoga što voliš.

Šećer na kraju: praktikuj Havajsku metodu zvanom ho ‘oponopono, koja se na veliko praktikuje širom svijeta nakon što je objavljeno da je tamošnji novo-zaposleni doktor u jednoj mentalnoj instituciji izliječio sve pacijente bez da ih je prethodno sreo i tretirao. Svi su izliječeni tako što im je svakom pojedinačno gledajući u njihove istorije bolesti poslao 3 misli s ljubavlju: “Žao mi je, oprosti i volim te.” Iako ih nikad prije nije sreo, bio je svjestan krivice društva, čiji je i on sam dio, za njihovo stanje i ponašanje, pa je u svoje ime kao predstavnik zajednice u mislima zamolio svakog od njih da mu oproste (iako im nije direktno ničim naudio, iako su pacijenti bili ti koji su nešto skrivili) uz vitalnu dozu osjećaja ljubavi prema svakom od njih. Najvažnije od svega, pritom je te iste misli ljubavi slao sebi, jer se našao i radio u ne baš najboljim okolnostima. Bez da su išta o tome znali pacijenti su se potpuno oporavili. Pročitaj cijelu priču na engleskom ovdje: The World’s Most Unusual Therapist.
Dakle, neka ti pređe u naviku da svakome onom ko ti je nečim naudio ili ga mrziš uputiš ove 3 misli kako bi se ta osoba promijenila, a i ti isto: “Žao mi je, oprosti i volim te.” Šaljući misli ljubavi (umjesto negativnih) prema drugima mijenjaš svoju vibraciju i svoju okolinu na bolje a time i svoj život. Jednostavno evociraj duh ljubavi da promjeni ono u tebi što je kreiralo mrske okolnosti u kojima se nalaziš – bilo da je neka konfliktna situacija, bolest, financijski pritisak ili štogod drugo.

Moć ljubavi I

Ljubav se često pogrešno interpretira i komplikuje. Mnogi se osjećaji tumače kao ljubav iako to nisu – osjećaji kao što su naklonost, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, vezanost, zavisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, intimnost, iskra, napaljenost i mnogi drugi. To su sve emocije i stanja koja ljubav podstakne, ili koji vode do ljubavi, ali nisu to ljubav. Mnoge emocije su povod ili produkt ljubavi, ali nisu ljubav. Pročitajte ostatak ovog unosa »

Izvor:zivotnaskola

Advertisements

Još

Zelene prijestonice

Evropska Unija se može nazvati urbanim društvom jer četiri od pet … [Opširnije...]

Lijek protiv proljetnog umora

Krivac za proljetnu pospanost upravo je svjetlost koja je dobra za … [Opširnije...]

Upoznajte Merkur izbliza!

Prve fotografije planete najbližeg Suncu iz velike blizine snimljene … [Opširnije...]

VIDEO:Lekcija jednog vatrogasca volontera

Nisu važna samo herojska djela. Nemamo svakog dana priliku da spasimo … [Opširnije...]

VIDEO:Alexander Tsiaras: Od začeća do rodjenja — vizualizacija

Stvaralac prikaza Alexander Tsiaras dijeli moćnu medicinsku … [Opširnije...]

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s

Portal mozete pratiti na adresama: durmitor.com, durmitor.net, durmitorcg.com, destination-durmitor.org, odjek.com...Za bilo koji oblik saradnje(turistička promocija, razmjena linkova...) pišite na naš e-mail
E-mail