Susresti Boga nije nikakav intelektualni čin.
To je predanje Životu, Izvoru svakog života. Ja sam ga susreo. Ponekad je došao tako blizu da sam ga mogao vidjeti i osjetiti svojim srcem.
Bio sam tada oduševljen.
Trenuci zaljubljenosti.
Više nije bilo granica, ni zemlje, ni neba. Satovi više nisu otkucavali. Vrijeme je stalo. Sav je svijet stao.
Htio sam sve i svakoga zagrliti, jer sam htio zagrliti samog Boga.
Trenuci velike sigurnosti i rajske sreće.
Najčešće nisu trajali dugo.
Ali mogao sam dalje.
Samoća pustinje nije me više smetala.
Doživio sam “oazu”.
Phil Bosmans
Ali sta je to sto Volim, kada volim Tebe ? Nije ljepota tijela, ni redoslijed sezona, nije sjaj svijetla u kome se oko raduje, niti je slatka melodija svih pjesama; nije nije medeni miris cvijeca i ulja i zacina; niti su udovi koju zivotinjska ljubav obgrljava.
Nista od ovoga ne volim kada volim Savrsenog.
Ipak, kada svjetlo padne na moju dusu kojoj nema odredjenog mjesta, zacujem zvuk koji nijedan jezik ne moze ukloniti, Ja osjetim miomiris koji nijedan vjetar ne moze rastjerati, I jedem hranu koja se hranjenjem ne smanjuje, I lezim u zagrljaju cije zadovoljstvo nikad ne moze biti oduzeto od mene.
Eto to ja Volim, kada Volim Savrsenog.
-St. Augustin –
DURMITOR.COM 
Leave a Reply