Poznavanje životnog ciklusa biljaka i životinja može pomoći njihovu očuvanju. Očuvanjem samo jedne korisne vrste bez očuvanja drugih u biološkom lancu ne postiže se mnogo. Ako želimo postići uspjeh, potrebno je pored ostalih vrsta upoznati i insekte.Larve korisnih insekate najčešće su malene, ružne, često neobične, ali od velike su važnosti za čovjeka.
Ko bolje upozna korisne insekte i njihove stadijume razvoja, prije ih može približiti svome vrtu ili voćnjaku, ali i postaviti im zgodno mjesto za prezimljavanje.
Među brojnim korisnim insektima koji pomažu u borbi protiv štetnih upoznajmo božje ovčice -bubamare ( Coccinelidae), tačkaste srećonoše.
Od davnina se sedamtačkasta božja ovčica smatra nosiocom sreće i zaštitnikom djece. Ako sleti na dijete, ne smije se otresti, nego je treba ostaviti da slobodno odleti. Vjerojatno je zato božja ovčica jedan od rijetkih unsekata kojeg se djeca ne plaše. Smatra se i vjesnikom dobivanja pisma, i otuda stihovi, “leti leti bubamaro donesi mi pismo…”
Za poljoprivrednika je bubamara prava sreća. Naime, kao predator biljnih vaši božja ovčica omogućava smanjenje upotrebe insekticida.
U Evropi živi više od 100 vrsta božjih ovčica, a samo mali broj uzrokuje štete na kulturnim biljkama.
Tijelo bubamara poluovalnog je, najčešće poluokruglastog oblika. Imaju dva para krila i tri para jakih
nogu. Pokrilje im je najčešće crveno, narandzasto ili žuto sa crnim tačkicama. No ima ih i crnih s crvenim tačkama, a neke vrste nemaju tačkice. Prema broju tačkica na pokrilju određuju se vrste.
Drugi par krila, pomoću kojih dobro leti, opnast je.
Antene koriste kao čula za dodir, miris i pronalaženje hrane .
Intenzivna boja pokrilja upozorava ostale insekte da božja ovčica nije za jelo. Za slučaj opasnosti, ona kao upozorenje osim boje, ima sposobnost lučenja alkaloida (coccinellina) izrazito neugodnog mirisa i gorkog ukusa.
Kad se osjeti ugroženom izvrne se na leđa, skupi noge i pravi se mrtvom.
Zavisno o vrsti hrane kojom se hrani, razlikuju se:
afidifagne božje ovčice (hrane se biljnim ušima), akarifagne (hrane se grinjama) i kokcidifagne božje ovčice
(hrane se štitastim vašima).
Pokrilje božje ovčice najprije je žuto, a počinje crvenjeti posle 24 sata, kada isprva sive tačkice
postaju crne. Tada božja ovčica postaje onakvom kakvom je znamo.
Na smanjenje broja jedinki utiču niske temperature tokom zime, ali i nedostatak hrane
(biljnih uši i dr.) u proljeće. Da bismo spriječili takvu pojavu, dobro je postaviti kućice za njihovo
uspješnije preživljavanje.
Upotreba božjih ovčica u komercijalne svrhe pridonijela je spoznaja da se hrane biljnim vašima, štitastim vašima i grinjama. Prva božja ovčica koja se koristila za biološko suzbijanje bila je Rodolia cardinalis.
Davne 1889. godine koristila se u SAD za suzbijanje štitaste vaši pomorandzinog crva (Icerya purcharsi
Maskell).
U zapadnoj Evropi koriste se vrste C. septempunctata, A.bipunctata, Cryptolaemus montrouzieri Muls.
G.M., Hippodamia convergens, Exochomus quadripustulatus, i dr. prije svega u zaštićenom prostoru, a
pripravci su bazirani na broju jedinki ili obimu zaštićena prostora. Omjer brojnosti predator-žrtva
temelj je za odluku potrebe tretiranja (suzbijanja).
Tek kod odnosa 1:20 predator-žrtva drastično se počinje smanjivati populacija biljnih vaši.
Izgled kućice
Kućicu treba izgraditi od drvenih dasaka. Oblik kućice zavisi od obliku vrata, koja su lamelarna, a mogu se kupiti kvadratnog ili pravougaonog oblika. Dubina kućice treba biti 10-12 cm. Vrata su izgrađena od lamela postavljenih pod uglom od 45 stepeni. Spolja kućicu treba obojiti ekološkom bojom od crvenih do crvenosmeđih tonova jer oni privlače božje ovčice.
Gdje i kako postaviti kućicu za božje ovčice?
Novu kućicu za božje ovčice treba postaviti u neposrednoj blizini voćnjaka ili vrta. Uobičajeno je da se kućica postavi ispod strehe na 1,5 do 1,8 m visine, na položaje zaštićene od strujanja jakih vjetrova.
DURMITOR.COM 
Leave a Reply