Mozak i duša

Knjiga američkoga istraživača, neurologa i psihijatra D.G. Amena pod naslovom „Liječenje hardwarea duše“ govoreći o mozgu svestrano artikulira čovjekovu duhovnu dimenziju i njezine bolesti. „Zdrava duša zapravo poboljšava rad mozga, a zdrav mozak bitno je važan za zdravu dušu“, kaže autor. „Između mozga i događaja u našem životu postoji dinamična povratna sprega. Mozak utiče na naše ponašanje, a naš način ponašanja utiče na stvarni rad mozga.“ Autor smatra da je nužno povezati duhovno liječenje s medicinom jer treba u liječenju svih bolesti uzeti u obzir „um, tijelo i duh“. Psihijatrija povezuje ova dva područja, no ona sama za sebe ne može liječiti ni mozak ni duhovnu dimenziju, kaže on.

Autor iznosi koliko je rano djetinjstvo odlučujuće za daljnji razvoj čovjekova duha, ali i za rad čovjekova mozga. „Vidio sam koliko pozitivna okolina može poboljšati razum i osjećaje, a još češće sam viđao kako negativna okolina može oštetiti rad mozga te izazvati i psihijatrijske poteškoće kao i poteškoće u učenju.“ Potreban je u djetinjstvu neko ko će djecu učiti slobodi, a to znači vezati ih uz savjest i dobro. T. Merton dobro zaključuje da je savjest duša slobode, ona je njezina energija, njezin život. Bez savjesti sloboda ne zna što da radi sa sobom. Moramo upotrijebiti i razvijati svoju slobodu izabirući dobro. Podivlja li sloboda otkinuta od savjesti, ona počinje razarati čitavog čovjeka, pa tako i mozak. D.G. Amen otkriva da bolesni mozak može imati udjela u mnogim bolestima, kao što su opsesivno kompulzivni poremećaj, depresija, shizofrenija, ovisnosti, zlostavljanje, itd… Nije mozak odgovoran za zla koja čovjek učini, nego se poznavanjem njega može bolje razumjeti ponašanje ljudi. Autor nikako ne tvrdi da je mozak izvor čovjekovih misli i duhovnog života nego je on sredstvo preko kojega se duša i njezin život očituje. Istodobno, liječenjem čovjekove duhovne duše, prihvaćajući vrednote i vjeru u Svemogućega, čovjek može liječiti mozak, a time posredno i tijelo i psihu. Kao što čovjek oživljava program kompjutera, tako njegova duhovna duša informiše i oživljava mozak te preko njega svaku celiju tijela.

Budući da se iskustvo Boga očituje i preko mozga, jasno je i da mozak utiče na iskustvo Boga i da je opremljen da omogući takva iskustva. Autor kaže da su otkrivena područja mozga koja stimulisana pojačavaju duhovno iskustvo, a 1997. godine otkriveno ja i to da u mozgu postoji „Božji modul“, koji bi mogao biti živčano središte koje čovjeka povezuje s Bogom i duhovnošću.

Istraživanja pokazuju da je bitan dio religijskog iskustva transcendencije nekako ugrađen u mozak. U mozgu postoji pet sistema koji upravljaju odnosima, radom i duhovnim razvojem. Predčeoni korteks nadzire misli i ponašanje. Rad savjesti, osjećaj za dobro i zlo i slobodna volja očituju se uglavnom u ovom dijelu mozga. Predčeoni korteks, najrazvijeniji dio mozga, igra vodeću ulogu u karakternom i moralnom razvoju. Zdravlje predečeonog korteksa uvelike utiče na obzirnost i nadzor nad porivima“,naglašava D.G. Amen.

Razvoj čovjekove ličnosti takođe uvelike zavisi o pravilnom funkcionisanju mozga. Poremećaj ličnosti očituje se u krutim obrascima ponašanja koji onemogućavaju zdravo funkcioniranje čovjeka, ali su i izvor ličnog, a to znači duhovnog bola. On može „oštetiti naš moralni razvoji duhovno zdravlje. Primjerice kad nas zaokupljaju prisilne misli, duboki strah od osame, osjećaj paranoje ili nadmoćnosti, teško je posegnuti s onu stranu svoga ja do otvorenih pitanja duha i moralnosti. Osoba sa poremećajem ličnosti može osjećati da je neobjašnjivo odvojena od svakog osjećaja dobrobiti, od drugih ljudi i od Boga.“

Sve ovo ukazuje kako je nužno uticati na intenzivno liječenje čovjekove duhovne duše, a to znači pomoći čovjeku da zdravo misli, dobro govori i očekuje dobro, da prihvaća vrednoće i po njima živi, da nauči komunicirati s Bogom i shvati da se na taj način pomaže svekoliki razvoj i zdravlje. Autor kaže: „Naučno je dokazano da pozitivan i duhovan život poboljšava funkciju mozga.“ „Ponavljam, vidimo da zdrav mozak poboljšava život, pa čak i duhovni život. Istovremeno duhovan ili duševan pristup životu isto tako poboljšava rad mozga. To je krug. Mozak i duša trebaju jedno drugo da bi pravilno radili.“ Rad predčeonog korteksa može sa poboljšati usredotočenjem na vječne vrijednosti života. Na taj se način čovjek mijenja da prestane biti nagonska osoba, a postaje promišljen i usmjeren prema cilju.

Kako liječiti čovjekov duh i njegov mozak?

Za to Amen predlaže misaonu duhovnu terapiju. Misli su najčešće automatske. Ako ih usmjerimo na dobro, one će nas slušati i tako mijenjati naša ponašanja, uvjerenja i rad mozga. Misaona duhovna terapija pokazala se vrlo korisnom u liječenju depresije i poremećaja tjeskobe, u liječenju poremećaja prehrane, bračnih problema kao i problema zvanja. Misao ne samo da mijenja čovjekove postupke i osjećaje nego uzrokuje u mozgu oslobađanje hemijskih materija. „Kad nešto pomislite, vaš mozak oslobađa hemijske materije, u njemu se odvija električni prijenos i vi postajte svjesni onoga o čemu razmišljate.

Vaše tijelo reaguje na svaku negativnu misao koju pomislite. Kada pomislite neku dobru, sretnu misao ispunjenu nadom ili blagošću, vaš mozak oslobađa hemijske materije koje smiruju vaš duboki limbički sistem i pomažu vašem tijelu da se osjeća dobro. I vaše tijelo reaguje na vaše dobre misli.“ Lično se treba čuvati lažne krivice. „Moralne su pouke veoma važne. Pa ipak, kada je cilj pouke da u vama izazove krivicu, vrlo je često sasvim suprotnog djelovanja.“ I okrivljavanje šteti čovjekovom zdravlju i ličnom osjećaju moći. Na taj se način ne može promijeniti ništa u čovjeku i oko njega. Naprotiv, priznavanje krivice i opraštanjem drugima sve se može popraviti.

Osobito snažno na liječenje čovjekova duha, a time i njegova mozga i čitavog čovjeka, utiču molitva i meditacija. „Molitva i meditacija su dio duhovnosti, prosvjetljenja i najboljeg rada mozga. Ako se naučimo moliti i meditirati, to će nam pomoći da zauzdamo um i da svome životu i duši pružimo velike dobrobiti.“ Autor kaže da svakodnevne molitve i meditacija učvršćuju nove neuralne krugove te nam daju nadu kako u životu tako i za život nakon njega. Molitva Oče naš i mnoge druge molitve pružaju i jasne moralne odrednice, kaže autor.

Liječenju duše i mozga može pomoći i društvena podrška. U tom pogledu potrebno je naučiti praštati i moliti za oproštenje. Opraštanje je božanski, ali i ljuski čin, kaže autor. Kada opraštamo u sebi odražavamo Božju sliku. Dok opraštamo, važno je uvredu, a i praštanje smjestiti u širi kontekst. Autor na kraju zaključuje da uprkos tome što je mozak hardware duše, on nije sve. „Loše ponašanje ne možemo opravdati samo moždanim problemima. U donošenju presude mozak moramo uzeti u obzir. Međutim ima i mnogih drugih faktora o kojima moramo razmisliti. Primjerice, zašto toliko mnogo ljudi koji imaju poteškoća u radu mozga nikada ne učine nešto loše ili ružno? Možda se radi o vaspitanju, o povjerenju u Boga ili je u pitanju njihova vjera u dobro.“

Tako otkrivamo da su medicinske nauke došle do zaključka da je nužno duhovno liječiti čovjeka kako bio on somatski i svestrano zdravo funkcionisao.