Kanjon Nevidio

Kanjoning je spuštanje kroz korito rijeke i to nizvodno sa ili bez opreme. U zavisnosi od težine kanjona te rijeke koristi se i različita oprema. Spuštanje niz vodopade uz pomoć ili bez užeta, penjanje po stijenama, provlačenje kroz pukotine, ronjenje, skakanje u virove ispunjene vodom su aktivnosti ovog sporta. Zato i ne postoji neka posebna oprema, već se koriste djelovi opreme nekih drugih sportova. Najosnovniji dio opreme su šlem, pojas za spuštanje sa osmicom i statično uže, a ukoliko je voda hladna i neopren (ronilačko odijelo). U zavisnosti od težine i eksponiranosti koriste se i klinovi za osiguranje pri spuštanju. Najzahtjevni i najatraktivniji u Crnoj Gori je svakako kanjon Nevidio na Durmitoru. Kanjoningom se mogu baviti svi (osim klaustrofobičnih)

Kanjon Nevidio

Kanjon Nevidio je bukvalan prevod te rijeci – NEVIDIO. On je privilegija samo najupornijih, najhrabrijih i beskrajnih zaljubljenika u prirodu. Misterija i uzbudjenje koje vas obuzme na spomen kanjona Nevidio, opravdava cinjenica sto je otkriven tek 1965.godine. Prvi koji su vidjeli ovaj netaknuti dragulj prirode bili su alpinisti planinarskog drustva “Javorak” iz Niksica. Kanjon Nevidio je zapravo kanjon rijeke Komarnice. Njegova duzina je oko 4km, a sirina na pojedinim mjestima iznosi nevjerovatnih 25cm. Stijene koje se uzdizu duz kanjona toliko su strme, a prolazi toliko uski da u jednom trenutku taj prizor u pravom smislu te rijeci oduzme dah. Kanjon Nevidio predstavlja svojevrsnu galeriju prirode cije su skulpture zajedno oblikovale stijene i voda. Mala kolicina svjetlosti i rijeka jako niske temperature, primorala je floru i faunu da se prilagodi ovim specificnim uslovima, sto kanjon Nevidio cini tajanstvenim i bajkovitim mjestom. Ovu turisticku atrakciju neizmjernog blaga, na kraju mogu posjetiti samo iskusni i odabrani alpinisti, oni koji neprekidno tragaju za pustolovinama. Kanjon Nevidio iako otkriven, za mnoge ce ostati nedodirljiv, a njegove kamene gromade cuvace jedno od najljepsih umjetnickih djela prirode ovog podneblja.

Korisni savjeti:

-mjesto za logorovanje I asfaltni put kojim se dolazi vozilom je tik ispred kanjona-dakle, nema dugog pjesacenja do samog ulaska u kanjon
-rizicno je nositi fotoaparat bez zastite od H2O
-kroz kanjon krenuti u cipelama(neopren ili obicne ali spremne za kvasenje) sa tvrdim djonom
-ne zaboravite I neoprenske rukavice,mada moze I bez njih
-prolazak traje oko tri sata pa je dobro ponijeti I vodu za pice I nesto od slatkisa
-sacuvati snagu do izlaska iz kanjona jer do glavnog puta(kojim se vraca u logor) sledi 45-ominutni ne tako naivni uspon
-u kanjon ne ulaziti po kisnom vremenu
-u kanjon NIKAKO ne ulaziti solo ili manjim grupama…preporucuje se da grupa broji 5-6 ljudi(zbog mogucih povreda)
-Obavezan vodič

Komarnica i Nevidio

Puno sam pisao o Tari i Durmitoru. i naučnih radova, ali i popularnih članaka. Propagirao sam ovaj prostor kroz riječ i sliku. I nekako pored tolike ljepote i dragocjenosti Durmitora i Tare, jedan dio prirode mi je uvijek izmicao u javnim nastupima. Ne stignem do toga. Ne zato što ne zaslužuje, ali svi čekaju da nešto čuju o najljepšoj planini Balkana. Zato danas počinjem od tog pomalo zanemarenog prirodnog čuda, kanjona rijeke Komarnice i njegovog najlepšeg dijela, nepristupačnog Nevidia. On je odmah pored sela istog naziva kao i rijeka. Sela iz koga kažu potiču mnogi durmitorci. Iz njega su se u prošlosti selili više, na prostore naselja kao što je to Virak i dalje, sve do Žabljaka. Danas je to nekako kraj svijeta. Malo ko dolazi. Mještani žive mirnim životom, neuznemiravani mnogo ludilom i tempom civilizacije kojoj mi gradski ljudi pripadamo. Srećom po mene, često uspijem da pobjegnem od toga. Jedno od mjesta na koja rado dolazim je i Komarnica.

Prvobitno interesovanje je bilo motivisano mojim naučnim radom. Tokom više od deset godina istraživanja naša ekipa iz Novog Sada je ovde otkrila neke vrste životinja i biljaka koju su nas prosto oduševile. Najvažnije su vrste (znam ih nekoliko) kojih nigde drugdje na svijetu nema. Bar za sada nisu pronađene. Samo na ulazu u kanjon i u samom Nevidiu. Pored toga pokazalo se da u duboko u kontinentu na malom prostoru pred sam ulaz u Nevidio žive vrste kojih ima samo u uskoj zoni mediterana, uz samu obalu. Kako su tu dospele još je misterija za nauku, ali u svakom slučaju pokazuju da je u pitanju mediteranska oaza gde joj mesto nije. Ali u prirodi je sve moguće. I sve je objašnjivo. Pa će se i ovaj fenomen objasniti. Ali dok se to ne desi treba ga iskoristiti i sačuvati.

A kako ga istovremeno koristiti i čuvati? Pa tako što će ljudi dolaziti da vide njegove ljepote, uživati u njemu, a istovremeno razumjeti da samo dobro očuvan i lijep kao što je sada može biti turistička atrakcija. Sa moje strane ja sam taj posao već započeo. Svake godine tokom proljeća i ljeta dovedem nekoliko grupa svojih prijatelja i studenata da uživaju u ljepotama Durmitora i Tare, ali obavezno posjetimo i Komarnicu.

I niko nije požalio što je morao da ide uskim i dosta lošim putevima tih pedesetak kilometara od Žabljaka. Naprotiv svi su bili oduševljeni. Pravi je izazov ući u Nevidio, proći tim prvim dijelom. Tu avanturu je iskušalo više desetina ljudi za ovih 5 godina koliko moj »turistički« posao traje. I svi odatle nose predivne utiske. To se sa nekih od slika kojima sam probao da ilustrujem ovaj prilog, lako može vidjeti.

Ali i dalje malo ljudi zna za dragocjenost i ljepotu Komarnice i Nevidia. Možda je vrijeme da oni koji mogu da pomognu i oni koji su zainteresovani da Crna Gora krene mnogo brže putem ekološkog turizma, saznaju za to i iskoriste ovaj prostor na najbolji mogući način. Na zadovoljstvo i ljudi, ali i prirode. Da nam ostane takva kakva je. Divlja i prelepa.

Profesor Ante Vujić