Bumbari, Bombinae, su insekti opnokrilci Hymenoptera iz porodice pčela – Apoidea. Karakterističan predstavnik je bumbar zemni – Bombus Terrestris.Svake jeseni, sa prvim hladnoćama, oplođene matice traže mjesto za hibernaciju u sigurnosti. Ako vam se dogodi da u gomili lišća pronađete živu, ali usnulu kraljicu, pustite je spavati u miru. Prerano probuđena, sigurno će umrijeti od hladnoće. Nježno je pokrijte lišćem i pričekajte par mjeseci do prvih toplijih dana. 🙂
U proljeće, kada zatopli i prestanu mrazovi, kraljica se budi iz dugog sna i kreće osnovati koloniju. Prvo će potražiti odgovarajuće mjesto za izgradnju gnijezda. Postoji preko dvjesto vrsti bumbara, pa zato mjesta osnivanja kolonije zaista variraju, iako se najviše vrsta gnijezdi u zemlji. Najčešće će se raditi o nekoj napuštenoj mišjoj rupi ili o mračnom prostoru ispod kakvog kamena. Nakon što pronađe odgovarajući prostor po svome ukusu, obložiti će ga suvom travom i mahovinom, a potom krenuti skupljati polen i nektar da bi mogla nahraniti svoje mlade.
Gnijezdo je obično sferično sa samo jednim ulazom. U svoje novo gnijezdo polaže oko šest jaja u loptici od nektara i voska i izgradi polukružni kup od voska na putu do izlaza i napuni ga nektarom. Kada se iz jaja izlegu larve, one pokušavaju probiti svoj put van kroz rezervu polena, ali matica stalno dodaje nove količine kako se larve hrane i razvijaju. Te larve se za nekoliko dana razviju u potpuno odrasle radilice (ženke). Čim im se krila osuše, počinju održavati koloniju i svoju maticu. Ona nastavlja lijegati jaja, a budući da joj to oduzima sve više i više vremena, zadatak skupljanja polena i nektara ostaje samo na radilicama, a kraljica stane provoditi sve svoje vrijeme u gnijezdu. Radilice su obično vrlo slične, no nešto manje od matice. U doba najveće aktivnosti ljeti, gnijezdo dostigne promjer od oko 120 milimetara bivajući veličine jedne jabuke.
Gnijezdo se razvija sve dok ne dostigne odgovarajuću veličinu za svoju vrstu. To obično bude u kasno proljeće ili ljeti. Približavajući se kraju ljeta, matica počinje lijegati neoplođena jaja koja se kasnije razviju u trutove. U isto vrijeme nese i oplođena jaja iz kojih se razviju nove kraljice. Parenje se dogodi kratko poslije.
Trutovi su karakteristični po tome što nemaju žaoke. Nakon što se razviju odlaze iz gnijezda živjeti neozavisno u potrazi za neoplođenom maticom. Njihova jedina uloga je nastavak vrste.
Za razliku od pčela, mlade matice će ostati u koloniji skupljati nektar i polen ostatak ljeta i jeseni. Kada se vrijeme počne mijenjati, mlade i oplođene matice odlaze potražiti sigurno i toplo mjesto gdje će provesti zimu u hibernaciji.
Kada nastupe prve oštrije hladnoće svi nezavisni trutovi, matica i njene radilice umiru. Samo oplođene mlade matice će u hibernaciji preživjeti zimu i u proljeće nastaviti životni ciklus.
Količine meda koje bumbari proizvedu su premalene za bilo kakvo industrijsko iskorištavanje, no bumbari su jedni od najvažnijih oprašivača. Kao takav nema rivala. Jednako su efektivni i sistematični. Cvijeće obično pretražuju odozdo prema gore tako da izbjegnu ponovo posjećivanje istoga cvijeta. Bumbari se vode po mirisu. Pun cvijet miriše snažnije nego prazan. Puno su veći od drugih insekata koji oprašuju cvijeće, što im omogućava da po jednom letu posjete više biljaka i više cvjetova po minuti, obično dvadeset do trideset. Radi svoje veličine ostvaruju i bolji kontakt sa tučkom i prašnicima. Bumbarima se na zadnjim nogama nalaze vrećice za polen. Klima ima puno manji uticaj na bumbare nego na druge oprašivače. Bumbari ostaju aktivni i kada je temperatura samo 5°C i kada je svjetlo vrlo slabo. Čak niti kiša ili vjetar nemaju velik uticaj na njihove aktivnosti. Takav širok spektar djelovanja im omogućava njihova građa i prilagodjavanje. Bumbari spadaju u malobrojne insekte koji su u stanju kontrolisati svoju tjelesnu temperaturu. To čine tako da tresu svoje letne mišiće proizvodeći toplotu, a njihovi čupavi kaputi koji služe kao izolator im pomažu u tome. To im omogućava život u hladnijim podnebljima i na velikim visinama.
Najveći neprijatelj bumbara je čovjek. Bumbari teško podnose hemikalije koje se koriste na usjevima za sprječavanje nekih drugih štetočina jer imaju vrlo sličan metabolizam. Pesticidi koji štete bumbarima mogu naštetiti i čovjeku i drugim sisarima ako su količine dovoljne. Uglavnom se radi o otrovima koji djeluju na nervni sistem.
Budući da prirodno oprašivanje pomoću bumbara omogućava veće ukupne prinose, danas se bumbari koriste za oprašivanje u plastenicima i na poljima. Mlade kolonije bumbara se mogu kupiti i donijeti na područje koje treba oprašivati. Na površinama gdje se bumbari ciljano koriste za oprašivanje, preporučuje se korištenje drugih insekata koji se hrane štetočinama (bubamara npr. jede biljne uši) tako da se izbjegne korištenje hemijskih sredstava za istu stvar.
Postoje i parazitske vrste bumbara koje parazitiraju u gnijezdima neparazitskih vrsta. Takvi bumbari ne posjeduju vrećice za polen pa nisu u stanju skupljati ga sa cvijeća. Takvi bumbari ubiju kraljicu gnijezda i tjeraju radilice da podižu mlade parazitske bumbare.
Dosta rasprava se vodilo o tome da li bumbari imaju neki oblik “plesa” kao pčele. Neki istraživači su primijetili odgovarajuće promjene ponašanja u bumbara koji je pronašao područje na kojemu ima dosta cvijeća. Sumnja se da se u međusobnoj komunikaciji koriste feromonima.
Bumbari su dobroćudne, simpatične i vrlo korisne bube koje nisu niti izbliza agresivne kao pčele ili ose. Ako vam se dogodi da bumbar počne zujati oko vas, nemojte mahati rukama jer ćete ga uplašiti. Pustite bumbara da vas onjuši, kada zaključi da niste cvijet, odzujaće dalje. 🙂
Izvor:Psf
DURMITOR.COM 
Leave a Reply