Moć ljubavi I

Ljubav se često pogrešno interpretira i komplikuje. Mnogi se osjećaji tumače kao ljubav iako to nisu – osjećaji kao što su naklonost, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda, vezanost, zavisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, intimnost, iskra, napaljenost i mnogi drugi. To su sve emocije i stanja koja ljubav podstakne, ili koji vode do ljubavi, ali nisu to ljubav. Mnoge emocije su povod ili produkt ljubavi, ali nisu ljubav.
Ljubav je toliko jednostavna i moćna da ju razum ne može pojmiti.

Oni koji o ljubavi znaju samo preko površnih odnosa, ljubavnih romana i filmova, a nisu je spoznali i osjetili kroz direktno iskustvo, misle da je ljubav u prvome redu osjećaj. Ljubav nije samo nešto što osjećamo. Ona je puno više od toga:

Ljubav je stvaralačka sila – podstiče stvaralaštvo: ljubav prema nečemu ili nekome nas inspiše da pomičemo granice mogućeg, da iznalazimo neuvriježena rješenja, da kreiramo nove vrijednosti, da izmišljamo inovacije i bavimo se onim čime možemo svijetu dati ono najbolje od sebe.

“Ljubav ne gleda očima, već dušom; zato je krilati Amor na slikama slijep.”
– Shakespeare

Ljubav je sila koja iscjeljuje: strah, mržnja i sl. nas čini bolesnijima, dok je ljubav ona sila koja liječi. Svi iscjeljitelji koriste upravo ovu silu ljubavi prilikom tretmana. Kad smo bolesni umjesto da se žalimo, kukamo, brinemo, bojimo, ljutimo, okrivljujemo, frustriramo i sl., trebamo se obaviti mislima i osjećajima ljubavi kako bi ubrzali naše ozdravljenje. Na ovaj način se događaju čudesna ozdravljenja. Večina bolesti je psiho-somatske prirode, pa se na tom nivou i treba lječiti.

Ljubav preobražava: koliki su se samo ljudi promjenili uslijed ljubavi, bilo da se radi o roditeljskoj, romantičnoj, poslovnoj ili nekoj drugoj. Ljubav nas podstiče da budemo bolje osobe.

Ljubav rađa mnoge druge vrline: entuzijazam, strast, optimizam, nada, dobročinstvo, ljubaznost, velikodušnost, darežljivost, nesebičnost, plemenitost, altruizam, suosjećanje, empatiju, zahvalnost, pristojnost, ljupkost, radost, dobitak, zadovoljstvo, sreća, uvažavanje, privrženost, uslužnost…

“Ljubav preobražava grubijane u plemenite, daruje rječitost nemuštima,
daje hrabrost kukavicama, a lijene čini brzim i vrijednim” – Juan Ruiz

“Savršena ljubav doista je rijetka… Zaljubljeni uvijek moraju imati profinjenost mudrih, prilagodljivost djece, osjetljivost umjetnika, razum filozofa, smirenost svetaca, snošljivost učenih i snagu samopouzdanih.” – Leo Buscaglia

“Voli, ali iskreno! I sve će ti ostale vrline pasti same u krilo.” – L. A. Feuerbach

Ljubav razvija vještine: za upravljanje emocijama, upravljanje stresom, komunikacije…

Ljubav otklanja mnoge probleme kao što su: usamljenost, otuđenost, svađe…

“Znajte da u svemiru nema veće snage od ljubavi, da nijedan čin nije važniji od iskazivanja ljubavi. Nesebična ljubav je ona koja daje, a za uzvrat ne očekuje ništa. Riječ je o ljubavi koja raste
što je više dajete.”
– Sir John Marks Templeton

Svi eksperti se slažu da jedan od najvećih razloga zašto ljudi pribjegavaju drogama, kriminalu, neumjerenom konzumiranju hrane i ostalim degradirajućim aktivnostima je nedostatak ljubavi. Svi roditelji vole svoju djecu, a ipak mnogima se djeca počnu drogirati ili stvarati probleme. Kako to? Zato što se djeca ne osjećaju voljenima. Možda i znaju da ih roditelji ili neko drugi vole, ali oni to ne osjećaju. Može biti da je problem u djeci (bez obzira na dob), no u većini slučajeva je problem u roditeljima, jer ne znaju svoju ljubav pokazati. Može se reći da nije problem ni u roditeljima jer ni njih nije niko naučio kako pokazati ili izraziti ljubav. No nismo ovdje da upiremo prstom, nego da ponudimo rješenja.

Kao prvo, što je uopšte prava ljubav? Evo nekoliko definicija:

“Ljubav je duboki poriv za biti jedno sa cjelinom, duboki poriv rastapanja ega u jedno jedinstvo, žudnja
za vračanje u jedinstvo. Ljubav je takva jer smo mi odvojeni od vlastitog izvora.” – Osho
“Ljubav je stanje u kojemu čovjek vidi stvari uglavnom onakvima kakve one nisu.” – Nietzsche
“Ljubav je najmoćnija i još uvijek najnepoznatija energija u svijetu” – P.T. Chardin
“Ljubav je pobjeda nad egom” – Talidari
“Ljubav je pobjeda mašte nad inteligencijom.” – H. L. Mencken
“Ljubav je umijeće; dobro naučiti ovo umijeće najvažnija je stvar na svijetu.” – Erich Fromm
“Ljubav je igra koja se može igrati udvoje tako da oboje pobijede.” – Eva Gabor
“Ljubav je rješenje za sve naše probleme i sredstvo za postizanje svega što želimo.” – Talidari

Pitaš li se da li nekoga stvarno voliš i da li tebe neko stvarno voli?
Evo nekoliko nagovještaja:

Ljubav je…pomoći drugome da se razvije
Ljubav je…kad je sreća drugoga važnija od svoje
“Ljubav je radovati se sreći drugoga.” – Gottfried Wilhelm Leibniz
“Ljubav znači odricanje od sile” – Milan Kundera
Ljubav nije…ako boli
Ljubav nije…ako nas u bilo kojem smislu udaljava od naše prirode

Prava ljubav, bez obzira prema kome, je prirodna sila koja čovjeka usrećuje i obogaćuje. Kad je prava, ljubav daje krila, a kad nije prava ona ih potkresuje.
Oni koji iz ljubavi trpe i pate, kao i oni koji iz ljubavi prigovaraju i nastoje promijeniti voljenu osobu, to ne čine iz ljubavi, već iz neznanja ili straha. Ljubav se prečesto koristi kao izgovor za strah. Ali isto tako i kao izgovor za mnoge druge slabosti kao što su nesigurnost, nedostatak samopouzdanja, nedostatak ljubavi prema sebi, plašljivost, samosažaljenje, krivica, osjećaj bezvrijednosti i inferiornosti, vezanost, zavisnost, pa čak i za lijenost. Oni koji kažu da zbog ljubavi trpe, lažu sebe i druge.
“Kad čovjek ima ljubavi,
nema straha.”
– Lao Tse
“Ljubav je jača od straha”
– Talidari

Uobičajeno je da se kaže da je mržnja suprotnost ljubavi, no svi oni koji ne vole ne znači da mrze. Suprotnost ljubavi je strah. To je ono što nas sprečava da volimo. Naravno, ima slučajeva kad se tu umiješaju i neke druge slabosti, kao što su ponos, ego, taština, arogancija, neznanje, nepovjerenje, sebičnost, okrivljavanje, kritičnost…

Kažu da razlikujemo više vrsta i podvrsta ljubavi:

međuljudska (roditeljska, bratska, romantična, prijateljska, prema bližnjemu…)
prema drugim bićima (Bogu, svecima, anđelima, životinjama, biljkama…)
prema stvarima (jelu, novcu, autima, cipelama, nakitu, knjigama…)
prema aktivnostima (sport, umjetnost, boravak u prirodi…) itd.

No da li je to stvarno tako i što je osnova prave ljubavi?

Razlikovanje ljubavi u razne vrste i podvrste je odlika uma, koji ljubavi pristupa s razumom, koji je ograničen, jer se oslanja samo na intelekt i logiku. No svijet i život nisu podređeni umu i funkcionisaju po principima koje nije stvorio ljudski um, po principima koje ljudski um tek nastoji shvatiti. Ljubav je ljubav. Samo jedna. Ljubav nema formu niti se ne može klasifikovati, jer  se time ograničava.

“Ljubiš li duboko samo jedno biće, čini će ti se i sva ostala dostojna ljubavi.”
– Goethe

Postoji samo jedna ljubav prema svima i svemu
Ako misliš da je ljubav prema osobi jedno, a prema nečemu ili nekome drugome drugo, onda ne poznaješ ljubav i živiš život u ljubomori i ograničenjima. S takvim pogledom često ćeš pomisliti da neka tvoja voljena osoba više voli nešto drugo ili nekog drugog od tebe, ako tome pridaje u nekom trenutku više pažnje ili vremena. No ispravan pogled, onaj koji dopušta ljubavi da se u potpunosti izrazi, onaj koji donosi mir, sreću i zadovoljstvo, umjesto, ljubomore, zavisti, prigovaranja, kritikovanja i sl. je: voljeći druge i drugo ne umanjuje se ljubav prema nikome nego uvećava. Voljeći druge i drugo on(a) voli tebe. Ljubav primamo direktno i indirektno.
“Ljubav nije primarno odnos prema određenoj osobi; to je stav, orijentacija bića prema svijetu kao cjelini, ne prema jednom objektu ljubavi.”
– Erich Fromm

Bez obzira da li je u nekom trenutku ljubav usmjerena direktno prema tebi ili ne, ljubav cvijeta. Ne ograničavajući ljubav samo sebično na sebe, nego dopuštajući i podržavajući da tvoje voljene osobe vole i druge, omogućavaš da ljubav raste u njima i da svoje vrijeme provode više voljeći nego gunđajući. Njegujući svoju ljubav prema drugima istovremeno njeguju i ljubav prema tebi jer se radi o jednoj ljubavi koja se multiplikuje.

Prema tome, kad primijetiš da neko koga voliš, voli i svoj posao i neki sport i familiju i prijatelje, umjesto da mu sebično prigovaraš da te manje voli, podrži ga u voljenju, a za ono što ti u stvari smeta se dogovorite. Ako ti posvećuje nedovoljno vremena i pažnje, onda se dogovorite kako da se to reguliše. To se neće popraviti napadima, nego podrškom i dogovorom.

Što više toga čovjek voli to bolje, jer time jača svoju ljubav, jer time provodi više vremena u pozitivnom zračenju nego negativnom (kad ga se sputava).

“Trebamo ljubiti bližnje, bilo zato što su dobri ili zato da bi dobrima postali!”
– Aurelije Augustin

Ljubav ne bi trebala biti samo posljedica, nego i uzrok.
Drugim riječima, ne bi trebali voljeti samo kad neko to zaslužuje, nego i voljeti da bi neko to zaslužio. Mogli bismo reći da ne volimo jer smo voljeni, već smo voljeni jer volimo.
Ljubav je rješenje za sve naše probleme i sredstvo za postizanje svega što želimo.
U našoj naravi je da volimo, pogledajte samo malu djecu i sebe kad ste bili mali. Voljeli smo bez ograničavanja i bez da nas je neko ljubavi podučio. Mogli smo puno toga voljeti kao djeca, možemo i sada. Ljubav je i stvar odluke. Možemo se odlučiti da ćemo više voljeti i time to postići. Ne možemo voljeti jedino onda kada nismo u skladu s našom istinskom prirodom, kad zapostavljamo svoju dušu. Bez obzira na životne okolnosti, čim nahranimo svoju dušu i povežemo se s prirodom (svojom unutarašnjom i vanjskom), ljubav dolazi sama od sebe. A potom i sve ostale prirodne posljedice kao što su sreća i uspjeh.

Ljubav je u nama pa čak i onda kad je ne osjećamo i kad je nismo svjesni. Ona je dio naše prirode. Oni koji ne vole sebe i druge su udaljeni od svoje prirode, od svoje duše, od svog izvora, od Boga.

Igra skrivača

Jednom davno, svi ljudski osjećaji i svi ljudski kvaliteti našli se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji. Kada je Dosada zijevnula treći put, Ludost je, uvijek tako luda, predložila: “Ajmo se igrati žmurke! Ko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima.”
Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:”Žmurke? Kakva je to igra?”
“To je jedna igra”, započela je objašnjavati Ludost, “u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronađem, taj je pobjednik.”

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje. Sreća je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesovalo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj, koji se sjetio predložiti igru. Oprez nije htio rizikovati.
“Jedan, dva, tri…” počela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg Drveta.
Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskočila u kristalno čisto jezero, a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Ljepota je našla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe! Laž se sakrila na dno oceana (laže, na kraju duge), a Požuda i Strast u krater vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.

Kada je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavši cvjetnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima. “Milion”, zavikala je Ludost i započela svoju potragu. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost se nije trebalo niti tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od tolikog traženja Ludost je ožednjela, i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronašla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju žita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laž na kraju duge (laže, bila je na dnu oceana) a Zaborav je zaboravio da su se uopštee ičega igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je cvjetnjak. Ušla je među ruže, uhvatila suvu granu i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik. Ružino je trnje izgreblo Ljubavi oči.
Ludost nije znala što učiniti. Pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjećajima, ali ostala je slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.

Pročitaj idruge djelove:
MOĆ LJUBAVI II DIO
MOĆ LJUBAVI III DIO

Izvor:zivotna škola