Koja je radost kad u sumi ugledamo kao krv crvene divlje jagode medju njenim njeznim zelenim liscem. A tek slast za nepca!
Ovi ljupki, hranljivi plodovi (lazni, u stvari, jer su pravi plodovi samo spoljne zute sejmenke) izuzetne su po svojim zastitnim svojstvima. Oni sadrze elaginsku kiselinu – specijalno jedinjenje koje onemogucava izazivace kancera da pretvaraju zdrave celije u zlocudne (kancerogene). Uz to nam donose tako potrebne vitamine i minerale, osvezavaju nas i neguju nasu kozu.
Divlju jagodu su otkrili jos nasi preci u sojenicama, bila je veoma cenjena u staroj Grckoj i Rimu, u srednjem vijeku su je smatrali magicnom, a od XVI vijeka ljekari su je ponovo poceli prteporucivati za liecenje razlicitih poremecaja.
Jagoda je trajna biljka a razmnožava se zilama koje horizontalno puze po zemlji. Zile se ukorjenjuju i stvaraju nadzemne dijelove biljke. Listovi su sastavljeni iz tri liske na peteljkama, a liske su jajasto okrugle, nazubljene i dlakave. Cvjetovi su pravilni i bijele su boje. Plodovi su crvene boje i socni.
Raste po šumskim cistinama, na padinama i šumskim livadama .
Za lijek se beru listovi i cvjetovi za vrijeme cvjetanja a suše se u hladu.
Listovi jagode pomažu pri izlucivanju mokrace, ciste krv, lijece proliv i umiruju nerve.
Plod jagode lijeci žuticu i srcane bolesti, rastvara mokracnu kiselinu u krvi pa se koristi u lijecenju bubrežnog i žucnog kamena i kamena u mokracnoj besici.
DURMITOR.COM 
Leave a comment