Konj, veliki čovjekov prijatelj

…”Ej, kakve sam konje im’o
konje bile, konje vrane
konje bile, konje vrane
i žerave razigrane…” (M. Škoro)

Eh, ti naši konji. U staro vrijeme naših predaka kuća koja je hranila konje bila je bogata i na dobrom glasu. Imati konja značilo je mnogo, jer ova plemenita odomaćena životinja, iznad svega privržena i vjerna svom ljudskom gospodaru, bila je sposobna “raditi” teške poslove u polju, te “vući” često puta pretovarena kola raznovrsnog tereta. Uz sve te radne osobine konj je u davnini bio jedino prijevozno sredstvo, čijom je urođenom izdržljivošću njegov gospodar mogao prevaljivati velike udaljenosti jašući na leđima ovog snažnog kopitara.
Prvi konji: Pretpostavlja se kako prvi predak današnjeg konja vuče korijene između 55 i 38 miliona godina prije Hrista od Eohipusa (Hyracotherium).
Interesantno je primijetiti kako se ova vrsta krupnijeg sisara raširila po gotovo svim kontinentima, razvijajući se u brojnim autohtonim vrstama istog zajedničkog prapretka.
Ova predivna plemenita ,  snazna i pametna životinja  odomaćila se uz čovjeka…
Poslušno prihvaća dresuru i “bez pogovora” izvršava gotovo sve naredbe vjekovnog gospodara.
Evo nekoliko izrazitih odrednica po kojima su konji specifični:
  • Konj ima 44 zuba
  • Seksualno postaju sposobni nakon dvije godine života, a kobila nosi 11 mjeseci, i gotovo uvijek oždrijebi samo jedno ždrijebe
  • Konji su vrlo svjesni svoje ljepote, a najviše se diče svojom grivom i repom
  • Uglavnom  spavaju stojeći
  • Vole slatkiše (šećer) i voće (jabuke), povrće (sargarepe)
Čovjek i konj: Druženje čovjeka i konja u njegovoj odomaćenoj prirodi datira oko 2000 godina prije Hrista u starom Babylonu, i nekih 300 godina poslije u Egiptu. Potomci tih konja današnji su ponositi “arapski konji”, jedni od najkvalitetnijih i najskupljih vrsta koje danas poznajemo. Pored svoje već opisane radne sposobnosti, ove plemenite životinje često su bile, na žalost, korištene u ratne svrhe u kojima su, zahvaljujući  ljudskoj želji za vlašću, svoju sporednu ulogu plaćale sakatošću i smrću u stravičnim mukama. Pitomost i plemenitost mnogo su puta nestajale pod krvavim okršajima ostrašćenih vojski, ostajući, u vjernosti, da mrtve leže kraj svog ubijenog gospodara. Jahali su ih Huni krvavo osvajajući Evropu, ali i Marco Polo otkrivajući ljepote Azije, zahvaljujući njima osvajan je divlji Zapad i novi svijet američkog kontinenta. U razvijenom svijetu današnjice, u kojemu su konjsku snagu preuzele jedinice snage moćnih benzinskih i dizel motora, konji se uglavnom vezuju uz sportska takmicenja, ali i paradne manifestacije kojima se nastoji objediniti tradicija prošlosti i modernog. Trke kasača i galopera prestižni su oblici demonstracije ljudskog bogastva, što je opet posve normalno još od prvih civilizacija. Trka je bilo otkad su čovjek i konj započeli svoje  druženje i bit će ih dokle god jedno od njih ne nestane s lica ove naše Zemlje.
Konji su skupi, njihova cijena nekada dostiže astronomski visoke iznose konvertibilnih valuta, što je, takođe, jednako vrijednostima koje su ih krasile u vremenima prošlim kada je jedan od njih čak proglašen za rimskog senatora (Bukefal).
Počast konjima: Konj je, uz psa, jedna od zasigurno najspominjanijih životinja u literarnom stvaralaštvu. Ispisane su hiljade stranica na kojima je zabilježena uzajamna ljubav vjekovnih prijatelja, ali su ipak, najljepše od svih, pjesme komponovane u čast ovim ljepotanima s kopitima na snažnim, brzim nogama.

    
“…Već odavno spremam svog mrkova,
da se krenem kasom od miline,
da obiđem staze, staze mog djetinjstva,
za salašom želja da me mine…” (Z. Bogdan)
Izvor:Lilalo
Kanal MOST-a

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: