…”Ej, kakve sam konje im’o
konje bile, konje vrane
konje bile, konje vrane
i žerave razigrane…” (M. Škoro)
Prvi konji: Pretpostavlja se kako prvi predak današnjeg konja vuče korijene između 55 i 38 miliona godina prije Hrista od Eohipusa (Hyracotherium).
Interesantno je primijetiti kako se ova vrsta krupnijeg sisara raširila po gotovo svim kontinentima, razvijajući se u brojnim autohtonim vrstama istog zajedničkog prapretka.

Poslušno prihvaća dresuru i “bez pogovora” izvršava gotovo sve naredbe vjekovnog gospodara.
-
Konj ima 44 zuba
-
Seksualno postaju sposobni nakon dvije godine života, a kobila nosi 11 mjeseci, i gotovo uvijek oždrijebi samo jedno ždrijebe
-
Konji su vrlo svjesni svoje ljepote, a najviše se diče svojom grivom i repom
-
Uglavnom spavaju stojeći
-
Vole slatkiše (šećer) i voće (jabuke), povrće (sargarepe)
Konji su skupi, njihova cijena nekada dostiže astronomski visoke iznose konvertibilnih valuta, što je, takođe, jednako vrijednostima koje su ih krasile u vremenima prošlim kada je jedan od njih čak proglašen za rimskog senatora (Bukefal).
Počast konjima: Konj je, uz psa, jedna od zasigurno najspominjanijih životinja u literarnom stvaralaštvu. Ispisane su hiljade stranica na kojima je zabilježena uzajamna ljubav vjekovnih prijatelja, ali su ipak, najljepše od svih, pjesme komponovane u čast ovim ljepotanima s kopitima na snažnim, brzim nogama.

da se krenem kasom od miline,
da obiđem staze, staze mog djetinjstva,
za salašom želja da me mine…” (Z. Bogdan)
Leave a Reply