Konj, veliki čovjekov prijatelj

…”Ej, kakve sam konje im’o
konje bile, konje vrane
konje bile, konje vrane
i žerave razigrane…” (M. Škoro)

Eh, ti naši konji. U staro vrijeme naših predaka kuća koja je hranila konje bila je bogata i na dobrom glasu. Imati konja značilo je mnogo, jer ova plemenita odomaćena životinja, iznad svega privržena i vjerna svom ljudskom gospodaru, bila je sposobna “raditi” teške poslove u polju, te “vući” često puta pretovarena kola raznovrsnog tereta. Uz sve te radne osobine konj je u davnini bio jedino prijevozno sredstvo, čijom je urođenom izdržljivošću njegov gospodar mogao prevaljivati velike udaljenosti jašući na leđima ovog snažnog kopitara.
Prvi konji: Pretpostavlja se kako prvi predak današnjeg konja vuče korijene između 55 i 38 miliona godina prije Hrista od Eohipusa (Hyracotherium).
Interesantno je primijetiti kako se ova vrsta krupnijeg sisara raširila po gotovo svim kontinentima, razvijajući se u brojnim autohtonim vrstama istog zajedničkog prapretka.

Ova predivna plemenita , snazna i pametna životinja odomaćila se uz čovjeka…
Poslušno prihvaća dresuru i “bez pogovora” izvršava gotovo sve naredbe vjekovnog gospodara.

Evo nekoliko izrazitih odrednica po kojima su konji specifični:

Konj ima 44 zuba
Seksualno postaju sposobni nakon dvije godine života, a kobila nosi 11 mjeseci, i gotovo uvijek oždrijebi samo jedno ždrijebe
Konji su vrlo svjesni svoje ljepote, a najviše se diče svojom grivom i repom
Uglavnom spavaju stojeći
Vole slatkiše (šećer) i voće (jabuke), povrće (sargarepe)

Čovjek i konj: Druženje čovjeka i konja u njegovoj odomaćenoj prirodi datira oko 2000 godina prije Hrista u starom Babylonu, i nekih 300 godina poslije u Egiptu. Potomci tih konja današnji su ponositi “arapski konji”, jedni od najkvalitetnijih i najskupljih vrsta koje danas poznajemo. Pored svoje već opisane radne sposobnosti, ove plemenite životinje često su bile, na žalost, korištene u ratne svrhe u kojima su, zahvaljujući ljudskoj želji za vlašću, svoju sporednu ulogu plaćale sakatošću i smrću u stravičnim mukama. Pitomost i plemenitost mnogo su puta nestajale pod krvavim okršajima ostrašćenih vojski, ostajući, u vjernosti, da mrtve leže kraj svog ubijenog gospodara. Jahali su ih Huni krvavo osvajajući Evropu, ali i Marco Polo otkrivajući ljepote Azije, zahvaljujući njima osvajan je divlji Zapad i novi svijet američkog kontinenta. U razvijenom svijetu današnjice, u kojemu su konjsku snagu preuzele jedinice snage moćnih benzinskih i dizel motora, konji se uglavnom vezuju uz sportska takmicenja, ali i paradne manifestacije kojima se nastoji objediniti tradicija prošlosti i modernog. Trke kasača i galopera prestižni su oblici demonstracije ljudskog bogastva, što je opet posve normalno još od prvih civilizacija. Trka je bilo otkad su čovjek i konj započeli svoje druženje i bit će ih dokle god jedno od njih ne nestane s lica ove naše Zemlje.
Konji su skupi, njihova cijena nekada dostiže astronomski visoke iznose konvertibilnih valuta, što je, takođe, jednako vrijednostima koje su ih krasile u vremenima prošlim kada je jedan od njih čak proglašen za rimskog senatora (Bukefal).
Počast konjima: Konj je, uz psa, jedna od zasigurno najspominjanijih životinja u literarnom stvaralaštvu. Ispisane su hiljade stranica na kojima je zabilježena uzajamna ljubav vjekovnih prijatelja, ali su ipak, najljepše od svih, pjesme komponovane u čast ovim ljepotanima s kopitima na snažnim, brzim nogama.