Buđenje u šest ujutru i misao da je jutro najlepše doba dana, pa makar i ovo zimsko.
Šetnja pored rijeke sa psom.
Miris jutarnje kafe
.
Prelistavanje jutarnje pošte, odnosno mejlova u kojima dominira pismenost.
Grafitna olovka umjesto tastature (kada tako može).
Agenda umjesto Worda (kada želim).
Čokolada.
Nova knjiga na polici.
Muzika.
Svijest o tome da su uspjesi tek ispred mene.
Odri na “platnu” (po ko zna koji put).
Mamin kaput koji ove zime obožavam.
Izlazak sa drugaricama.
Sestrin poljubac.
Kada pomognem ljudima.
Jak stisak ruke.
Osmjeh u očima.
Svaki srećan momenat zabilježen fotoaparatom.
Objavljen novi tekst.
Petrarka umesto jeftinog TV programa.
Miris kolača u rerni.
Saznanje da tu i tamo imaš nekoga ko te voli zbog svega što jesi.
Ples pod zvijezdama.
Pokloni za sasvim obične dane.
Kada znam da džentlmeni nisu izumrli.
Kada zavolim sebe opet zbog svojih poraza.
Kada nove pobjede imam sa kim da podijelim.
Iznenadno putovanje.
Kada zahvaljujući mašti svakog trena mogu da budem na bilo kom kraju svijeta.
Kada ne ličim na druge.
Kada za mene ne postoje suvišni.
Kada i ne znam šta sve hoću, ali znam šta neću.
Kada se “navučem” na dobru seriju i za tri dana pogledam sve sezone.
Kada ne mrzim.
Dečiji osmeh koji zapazim.
Šetnja najlepšim ulicama mog grada.
Kada me u gradu inspiriše ljudski gest ili riječ, pa žurim kući da to pretočim u priču.
Nova prijateljstva.
Dobri ljudi.
Kada zavolim nekog novog i boljeg.
… i još mnogo toga…
Šta je za tebe sreća?
Jovana Katić
Leave a Reply