Povjerenje

Bilo je to prije mnogo godina.
U jednoj zemlji živio je kralj koji je mudro upravljao svojim kraljevstvom. Oko sebe je već imao povjerljive ljude, ali mu je trebala još jedna izuzetno poverljiva osoba. Kralj je želio da na dvoru ima jednog pametnog, ali iznad svega vjernog i odanog mladića, koji je znao da čuva tajne. I zato je po cijelom kraljevstvu objavio da se traži jedna takva ličnost.
Nakon nekog vremena javio se veliki broj obrazovanih mladih ljudi i kralj se našao u dilemi koga da izabere. Zato je odlučio da im postavi jedan zadatak, pa koji ga bude riješio i još obrazložio svoje rješenje, biće izabran.
Zadatak je bio jedna zagonetka: svaki mladić je dobio tri lutke. One su bile identične, jednake veličine, jednako obučene sa istim frizurama.
Međutim, one su se ipak u nečemu razlikovale. A to nešto je trebalo zapaziti tj. pronaći. Zadatak je naoko bio lak, ali nakon podosta vremena mladići su vraćali lutke sa obrazloženjem da ne mogu primijetiti razliku. Ali, kralj je ostao uporan.
„Valjda će se naći bar jedan koji će uočiti vrijednost jedne lutke i mane ostale dvije. A ta vrijedna crta karaktera te lutke tako je važna. Uoči li neko tu njenu osobinu, znači da je i sam ima. A meni baš takav treba.”
Najzad se pojavio jedan mladić koji je skromno stao pred kralja, odvojio jednu lutku na jednu stranu a ostale dvije na drugu. Prije nego što je bilo šta rekao, uradio je sledeće:
Prvoj lutki je uvukao jednu slamčicu u uho i ona je izašla kroz drugo uho.
Kod druge je uradio to isto, ali ovoga puta slamčica je izašla na usta.
I na kraju, kod treće lutke slamčica nije uopšte izašla, već je ostala unutar same lutke.
,,Poštovani kralju, ova poslednja lutka je najvrednija” – odgovorio je mirno mladić.
,,Da, tako je” – zadovoljno se nasmijao kralj, jer je zagonetka bila riješena.