Kad ozime kulture, koje smo sijali i sadili u jesen (spanac, salata, matovilac), dolaze za berbu, ostavljaju nam slobodno mjesto za sjetvu kupusnjača. Prijašnja kultura na tom zemljištu ne smije biti kupusnjača jer je možda zaražena nekim bolestima koje se mogu prenijeti zemljištem ili zaoranom zelenom kulturom.
Dobro je ne na istom mjestu saditi kupusnjače četiri godine radi plodoreda, a i drugih neželjenih posljedica. Ako ste na tom mjestu prijašnju kulturu djubrili stajskim djibrivom, to dobro utiče na strukturu i plodnost zemljista za kupusnjače. Planirana sadnja ne smije se obaviti na zakorovljeno zemljiste – struktura mu mora biti dobra, bogata hranjivim i humusnim materijama, propusna za vodu i vazduh, ne smije biti previše teško kako bi se nesmetano razvijali i korijen i biljka. Kupusnjače ne podnose kisela zemljista, a ako vam je kisjelo kiselo, morate napraviti kalcifikaciju.
Ako sami želite uzgojiti rasad, zemljiste morate što bolje pripremiti. Određenu površinu prekopajte na dubinu od 25 cm. Tako ćete osigurati povoljne vodovazdusne odnose, a i u zemljiste unijeti ostatke prijašnjih kultura. Nemojte to obavljati kad je zemljiste vlažno jer se na površini stvaraju velike grude koje se poslije teško usitne, pogotovo ako je zemlja glinena. Najbolje je kad se zemljiste kod obrade raspada.
Sad, kad smo obradili i pognojili zemljiste, trebamo ga dobro obraditi i usitniti na dubini od 8 cm. Dublji dio zemljista mora ostati grublji, kako bi se postigli bolja drenaža i cijeđenje suvišne vode, što pogoduje razvoju korijenja i korisnih mikroorganizmima. Kupusnjače se siju u razmacima od 15 cm. Posle15 redova, napravite razmak kako bi mogli prolaziti.
Leave a Reply