U šumama Durmitora i Tare raste oko 40 vrsta samoniklih jestivih gljiva što predstavlja pravo prirodno blago…Rastu od početka proljeća do kasne jeseni što omogućava da se ovi istinski plodovi prirode svježi koriste u dužem vremenskom periodu.Ovog puta o najbrojnijim i najzastupljenim, uz nekoliko savjeta za prirpemu i čuvanje….
* Vrganj ( Boletus edulis ),
* Rudnjača ( Aganicus camestris ),
* Blagva ( Amanita cesarea ),
* Rujnica ( Lactaruis deliciosus ),
* Mliječnica ( Lactorius piperatus ),
* Sunčanica ( Makrolepiota procesa ),
* Lisičarka ( Cantharellus cibiarius ),
* Srnjača ( Hydnum ibricatum ),
* Smrčak ( Morchella esculenta )
* Djurdjevaca (calocybe gambosa) i dr.
Predstavljamo neke koje se često upotrebljavaju u domaćoj kuhinji
Lisičarka CANTHARELLUS CIBARIUS
ŠEŠIR prečnika 3 – 10 cm , u početku ravan sa nepravilno talasastom ivicom , kasnije cio talasast i ulegnut u sredini , blijedo do tamno žut .
LISTIĆI uzani , nepravilno račvasti , žuti , silaze niz dršku .
DRŠKA 3 – 8 x 0.5 – 1.5 cm , čvrsta, iste boje kao šešir ili nešto blijeda , sužena prema osnovi .
MESO žuto , vlaknasto , tvrdo , ugodnog mirisa .
Otisak spora oker žut . Spore eliptične , veličine 8 – 1 0 x 4 – 5 .5 um .
Ovo je veoma česta gljiva , javlja se u svim tipovima šuma na području Nacionalnog parka Durmitor . Vrijeme rasta od početka juna do kraja oktobra ( pogotovu je česta u avgustu i septembru ) . Dobra JESTIVA GLJIVA , koja se može pripremati na različite načine . Nije pogodna za sušenje ( sušenjem znatno gubi u aromi ) .
Napomena : Slična ovoj gljivi je gljiva Hygrophoropsis aurantiaca ( „ lažna lisičarka ’’ ) , koja je nađena kod Barnog i Zminjeg jezera . Za razliku od prave lisičarke , lažna lisičarka ima boju šešira , listića ( silaze niz dršku ) , drške i mesa naranđžasto žutu do naranđžastu. Raste u toku jeseni . Takođe JESTIVA GLJIVA , ali slabijeg kvaliteta .
Djurdjevaca
calocybe gambosa
Drugi nazivi: djurdjevka, jurjevka, majska pecurka, ranka, redusa, brusenica.
Klobuk je 5-15cm sirok, bjelkast ili blijedo smedjezut, kod mlade gljive polukuglasto zaobljen, a kasnije rasiren i spljosten, razlicitog oblika, ponekad udubljen i ispucano isaran. Pod starost klobuk izblijedi i ivice mu se rastrgaju. Listici su bjelaksti, vrlo gusti i krhki a ne drze se drske. Drska je iste boje kao i klobuk, on, cvrst, mesnat i vlaknast, jednako debeo u cijeloj duzini, oko 2cm sirok i oko 6cm dug. Meso je bijelo i ne mijenja boju; intenzivno mirise na svjeze brasno. Raste u krugovima, uz puteve, livade i ivice suma, od kraja aprila do juna. Zbog njene izdasnosti, jakog i ugodnog mirisa i veoma prijatnog ukusa, djurdjevacu ubrajamo u nase najvrjednije jestive gljive, tim vise sto se pojavljuje u doba kad vecine drugih gljiva jos nema. Djurdjevaci srodnih otrovnih vrsta nema u nasim krajevima.
Vrganj (latinski Boletus edulis ),
Vrganj je jestiva gljiva koja raste u bjelogoričnim i crnororičnim šumama. Raste na proplancima i obično na sunčanim obroncima prekrivenima mahovinom. Nalazi se u Evropi od ljeta do jeseni. Na Durmitoru obično u smrčevim, borovim, bukovim, kao i mješovitim šumama do nadmorske visine do oko 1500 m. U Evropi takođe u borovim, i mješovitim crnogoričnim šumama.
Vrganj je jedna od najkvalitetnijih gljiva, koja dostiže visoku cijenu na tržištu. Poluokruglog šešira svijetlo do tamno smeđe boje, sa debelim bijelim prepoznatljivim repom i prijatnim svježim mirisom mesa, raste nakon ljetnih kiša, u polukrugu, sakriven ispod lišća ili iglica. Razrezan ne mijenja boju, mada razne varijacije iz porodice Boletus odlikuju se i tom osobinom.
Priprema se svjež, pohovan, sušen, ali i ukiseljen sa raznim začinima u ulju.
Zamjena sa sličnom otrovnom gljivom za iskusne poznanike je gotovo nemoguća.
Hranljivost
Pečurke su bogate bjelančevinama i vrlo su hranjive (posebno sušene pečurke). Po hranjivosti su bliže zelenom povrću nego mesu. Pečurke su i vrlo aromatične, a upotrebljavaju se svježe, sušene, ukiseljene, pečene, pirjane, u umacima, s tjesteninom, rižom, povrćem ili mesom…
Ljekovitost
Osim privlačnog ukusa, pečurke sadrže i mnoge vitamine (B1, B2, C i D), mineralne materije (kalijum, gvozdje, cink, kalcijum), dijetalna vlakna, ali i antibiotike i imunostimulanse
Sadrže i materije koje pomažu u borbi protiv tumora i virusa i materije koje snižavaju holesterol i sprečavaju začepljenje krvnih sudova, regulišu pritisak, poboljšavaju krvotok, uravnotežuju nivo šećera u krvi, regulišu varenje i poboljšavaju rad disajnih organa.
Pečurke djeluju antireumatski i antialergijski, stimulišu ili smiruju centralni nervni sistem, jačaju fizičku snagu i usporavaju starenje
Priprema pečurki
Potrebno ih je najprije očistiti od zemlje, što ćete najlakše učiniti četkicom. Šampinjone nije uputno prati jer će tako promijeniti teksturu. Neke je pak vrste pečuraka preporučljivo preliti vrućom vodom i ocijediti kako bi se odstranile štetne materije.
Pečurke imaju specifične, raznolike ukuse pune arome, pa im nije potrebno previše začina.
Dovoljno ih je blago začiniti solju, paprom, lukom, bijelim lukom, peršunom, origanom, majčinom dušicom, curryjem ili muškatnim oraščićem. One i same (sušene i mljevene) mogu poslužiti kao začin!
Čuvanje
Pečurke se mogu i marinirati, konzervirati ili zamrznuti. Prije zamrzavanja potrebno ih je blanširati, a kod primjene ih ne treba odmrzavati.
Pri kupovinii birajte samo mlade i sasvim svježe primjerke, a treba ih pojesti u što kraćem roku jer se brzo kvare. Stavite ih u frizzider (u papirnatoj, nikako plastičnoj kesi) ili na suvo, hladno i prozračno mjesto. Ostatke jela pripremljenih od pecurki bacite jer ih nije dobro podgrijavati zbog stvaranja toksičnih spojeva
Oprez!
Zapravo je prilično teško raspoznati jestive od nejestivih gljiva. Opšta pravila ne postoje, a karakteristike i kvalitet otkrivaju se prepoznavanjem botaničkih i morfoloških svojstava.
Kako nam se ne bi dogodilo da se osladimo gljivama koje su jestive samo jednom u životu (jer konzumiranje nekih vrsta uistinu može imati fatalne posljedice), najbolje ih je nabavljati u trgovinama. Tako ste barem sigurni da su prošle stručnu kontrolu.
Berete li ih sami, znajte da postoje vrste koje su vrlo slične jestivima, ali su lošeg ukusa ili, u najgorem slučaju, otrovne!
DURMITOR.COM 
Leave a Reply