Divokoza – simbol Durmitora

Simbol Nacionalnog parka Durmitor je divokoza.  Za ovu životinju glasalo je 16 odsto, a za drugoplasiranog surog orla 13 odsto građana.

Divokoza – simbol Durmitora

Simbol Nacionalnog parka Durmitor je divokoza. To je rezultat jednomjesečne kampanje koju su sproveli JP Nacionalni parkovi i holandska razvojna organizacija (SNV). Za ovu životinju glasalo je 16 odsto, a za drugoplasiranog surog orla 13 odsto građana.

Učenici iz osnovnih škola na Žabljaku, Šavniku, Plužinama, Pljevljima i Mojkovcu, opštinama čije teritorije dijelom obuhvata ovaj nacionalni park, mogli su da učestvuju na konkursu za najbolju priču i likovni rad o harizmatičnoj vrsti. Od 35 radova najbolji u kategoriji likovnih je ,,Divojarac“ Milene Dacić iz OŠ ,,Vuk Knežević“ u Njegovuđi, na Žabljaku. Drugo mjesto je pripalo Jovani Bjelajac iz OŠ ,,Aleksa Đilas“ u Mojkovcu za literarni rad ,,Crni bor“, a treće Luki Kotlici, učeniku OŠ ,,Bogdan Kotlica“ iz Boana u Šavniku, za priču ,,Orlovica“.

Crni bor

Ovdje gdje sjenka stogodišnjih borovih šuma nestaje u plavetnilu goropadne Tare, ovdje gdje se vrhovi vječito okovani snijegom i ledom ogledaju u bistroj vodi gorskih očiju, nalazi se Nacionalni park Durmitor.

Ovo je i moj dom.Da vam se predstavim, ja sam crni bor. Već četiri vijeka stojim ovdje, na istom mjestu, uspravan i nepomičan, ali vidim sve. Za sve ovo vrijeme nagledao sam se i naslušao svega. Na mojoj kori stoje ožiljci koji svjedoče o mojoj prošlosti. Mnogo je studenih mećava savijalo moje stablo, bijesno kidalo i lomilo moje grane, ali ne i mene. Ja sam ostajao čvrst i uspravan. Stajao sam tako i kada je durmitorski mraz ledio moj dah i kada je hladnoća zalazila ispod mog kaputa i ubijala posljednje atome moje snage. Ali, uprkos tome ja sam pronalazio dovoljno snage da prkosim tom mrazu do proljeća i stresem snijeg sa svojih pleća.

A onda, sa proljećem i sa lastama, dolazi i ljepše raspoloženje. Tada se budi novi život i vjetrovi sa Durmitora udahnu novu snagu za novi početak. Pogled mi ozeleni, a srce toplo otkucava neke nove melodije. U moju dušu vrate se stari snovi. Snovi u kojima silazim sa okomite stijene do obale Tare i pijem vodu sa njenih pjenušavih brzaka. Snovi u kojima se uspinjem uz obronke Durmitora i gledam zatalasano nebo koje u visini krije orlov let. Snovi koji me raduju, ali koji se neće ostvariti.

Dolaskom ljeta, kada u vazduhu zamiriše pokošeno sijeno, dolazi vrijeme za priču. To je vrijeme kada se stanovnici nacionalnog parka okupe u hladu stabala da slušaju moje priče. Svaki moj god ima svoju priču koja se obavija oko mog srca, pa vi onda zamislite koliko ja priča znam. To su priče o pejzažima Durmitora, o liticama sa kojih se pruža pogled od koga zastaje dah. To su priče o plahovitoj Tari, o dubini Crnog jezera i visini Bobotovog kuka. Priče o ljudima, priče o vjekovima.

Isričaću vam priču o tome kako je Crno jezero dobilo ime. Jezero okružuje stogodišnja četinarska šuma. Sve te vite jele i crni borovi ogledaju se u bistroj jezerskoj vodi. Upravo zbog tog odraza u vodi jezero je tako nazvano.

Priča žubori sa mojih usana poput planinskih potoka, pričam je da bih pobjegao od samoće, pričam je svima koji je mogu čuti.

U mom okruženju vlada mir. Dok posmatram suton, moje grane kupaju posljednji zraci sunca. Taj mir narušava hučanje Tare u daljini, poput uspavanke. Cijeli nacionalni park odiše spokojem. Razmišljam kako sam ja srećan crni bor. Živim na najljepšem mjestu na svijetu, pijem bistru rosu, moje grane kupa toplo sunce, a najljepši dio neba je iznad mene. Ljudi svakog dana dolaze da mi se dive, da gledaju kako stojim gord i ponosit, kako prkosim vremenu i, naravno, da slušaju moje priče.

Dođi i ti. Vjeruj mi na riječ, nećeš se pokajati.

Jovan Bjelajac IX-2

OŠ ,,Aleksa Đilas Bećo”,Mojkovac

Orlovica

Uživam u ljepotama Durmitora. Često ga posmatarm iz mog mjesta rođenja. Divim mu se – tamo u daljini izgleda neprolazan i neosvojiv. Kažem, tamo u daljini, jer je moja kuća smještena u podnožju Sinjajevine. Baš na onoj zapadnoj strani prema Durmitoru. Tako da u vedre sunčane dane sasvim jasno vidim istočnu stranu i donje obronke Durmitora. Na mojim crtežima (rijetko ih kome pokazujem) pejzaž Durmitora je nekako suroviji nego što zaista izgleda. Valjda je to stvar moga slikarskog umijeća, a možda i želja da on bude viši i strmiji, što inače jeste. Onakav, kakvog ga vidim, Durmitor ne izgleda surovo i uopšte me ne plaši. Strah od njega dolazi tek kad pogledam moje crteže.

Brdo iznad moje kuće je odličan vidikovac. Mještani ga zovu Orlovica. Valjda su se na jednoj strani brda, koja je stjenovita, nekada gnijezdili orlovi. Običaj mi je da na Orlovici, tokom ljeta, boravim svakodnevno. Nema ni traga od gnijezda i orlova o kojima pričaju. Ispitao sam čitavu stjenovitu stranu brda, a osim škrapina i pukotina iz kojih sa krikom izlijeću čavke, i poneke sklupčane planinske šarke na oštroj busici, tamo ne postoji gotovo ništa.

Gore, na vrhu brda, sazidao sam kamenu kućicu. U nju sam prenio sve moje omiljene igračke. Osim igračaka, kao što su luk sa strijelom i praćka (moji ručni radovi), na Orlovicu redovno nosim fotoaparat (pravim fotografije pa onda po ugledu na njih i svoje slike), mobilni telefon i, naravno, blok sa mojim zastrašujućim crtežima.

U većinu priča koje vam stariji ljudi na selu pričaju i treba i ne treba vjerovati. One su najvećim dijelom kao biljke: nešto nestvarno u šta nije normalno da vjeruješ, a ipak vjeruješ. Tako sam i ja povjerovao u priču o orlovima i njihovim gnijezdima na Orlovici. Inače, kako drugačije da objasnim to što na Orlovicu izlazim i što se sa njega spuštam uvijek onom stjenovitom stranom.

Ali, da ipak u tom seoskim pričama ima djelić istine, uvjerio sam se jednoga dana dok sam se, po navici, pentrao onom stjenovitom stranom Orlovice.

Upravo kada sam pogledom nazirao vrh samog brda, iz jednog udubljenja u stijeni vinula se ogromna ptica. U prvom trenutku nijesam mogao da je prepoznam. Tek kada se njena divna figura, visoko iznad mene, ocrtavala na nebu, prepoznao sam surog orla. Vinuo se visoko i počeo da lebdi.

Njegov let je bio miran i nekako strpljiv. Sa krilima širokim gotovo dva metra, izgledao je kao da miruje, a ne da leti. Jedino sam mogao da uočim povremene blage pokrete njegovih krila. Zatim se, lagano kružeći, počeo udaljavati. Sve mi je bilo teže da ga pratim. Nestajao je prema vrhovima Durmitora. Što se više udaljavao, sve je više ličio na malu crnu mrlju na ogromnom modrom platnu. Do mene su dopirali samo njegovi kliktaji. Nestao je negdje tamo daleko, iznad strmih i oštrih vrhova Durmitora.

Izašao sam na Orlovicu. Neko vijeme sam posmatrao prazninu u kojoj je nestao. Onda sam uzeo blok i svakom crtežu na kome se nalazi pejzaž Durmitora docrtao jednu tamnosivu mrlju. Bio je to detalj koji je nedostajao mojim crtežima. Ta mrlja je ponajmanje ličila na pticu. Ali, ja sam znao šta ona predstavlja, kao što sam znao da vrhove Durmitora bez nje nije moguće zamisliti.

Na kraju sam shvatio da je priča o njegovim gnijezdima na Orlovici istinita. Ipak, nikako neću shvatiti zašto ih još nema tamo. Ono u šta sam potpuno siguran jeste da je suri orao jedini, jedinstveni i najljepši simbol Durmitora.

Luka Kotlica

Učenik 7 razr.ref.

OŠ ,,Bogdan Kotlica”, Boan

Još

Žene i stres

Radim dva posla puno radno vrijeme – šef sam centra za podršku … [Opširnije...]

Dobrota u davanju stvara ljubav.

Njemački pjesnik Rilke boravio je neko vrijeme u Parizu. Idući na … [Opširnije...]

DURMITOR( UNESCO World Heritage )

Šta čovjek da kaže za nekadašnje odmaralište bogova. A bogovi, oni na … [Opširnije...]

Saznajte koje su najveće greške u vrtlarstvu i kako na ekološki način da proizvedete svoju hranu i cvijeće

Izbjegnite najveće greške prilikom uređenja svoje zelene oaze. Vrtovi … [Opširnije...]

Bezumno je…

Mrzjeti sve ruže jer si se ogrebao na jedan trn... … [Opširnije...]

Comments

  1. Interesuje me na koji nacin mogu da preuzmem svoju nagradu.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Portal mozete pratiti na adresama: durmitor.com, durmitor.net, durmitorcg.com, destination-durmitor.org, odjek.com...Za bilo koji oblik saradnje(turistička promocija, razmjena linkova...) pišite na naš e-mail
E-mail