Jedan stari trgovac prodavao je sve i svašta da bi zaradio za život. Ostavljao je utisak priglupog čovjeka, jer su mu ljudi često plaćali lažnim novcem, ili su mu govorili da su već platili, iako to nije bila istina, ali on je uvijek vjerovao ljudima na riječ.
Kada mu je kucnuo sudnji čas, pogledao je ka nebu i rekao:
“Gospode, toliko sam lažnih para primio od ljudi, ali ih nikada nisam osudio zbog toga; ograničio sam se na misao da ne znaju šta čine. I ja sam moneta bez vrijednosti, zato, molim te, nemoj me osuđivati”
Tada je začuo glas:
“Kako je moguće osuditi nekog ko nije osuđivao druge?”
Lako je naći nekog ko radi s ljubavlju;
teže je pronaći onog ko misli s ljubavlju
Antoni de Melo
