“Svaki čovjek ima neke ideale koji ga usmjeravaju u njegovim stremljenjima i sudovima. U tom smislu mi uživanje i sreća nisu nikada bili sami sebi svrhom. Moji ideali, koji su mi obasjavali put i uvijek me iznova ispunjavali radosnom voljom za životom bijahu dobrota, ljepota i istina.
Bez osjećaja slaganja sa istomišljenicima, bez bavljenja ciljevima, vječito nedostižnim, na području umjetnosti i istraživanja, život bi mi izgledao prazan. Banalni ciljevi ljudskih stremljenja: posjedovanje, moć, spoljnji sjaj i uspjeh bijahu mi mrski već od najmlađih dana.”
“Zbog toga sam već u početku rekao da sudbina čovječanstva danas više nego ikad ranije zavisi o njegovim moralnim snagama. Put do radosnog i sretnog života posvuda vodi preko odricanja i samoograničenja.
Odakle mogu doći snage za jedan takav razvoj? Samo od onih koji su u svojim mladim godinama imali mogućnosti da učenjem jačaju svoj duh i proširuju svoje vidike. Zatoa mi stariji gledamo na vas i nadamo se od vas da svojim najboljim snagama težite i dostignete ono što je nama bilo uskraćeno.”
“Po mom mišljenju nije razborito uopste govoriti o “our way of life” (našem načinu života, op. prev.) ili o ruskom. U oba slučaja je riječ o skupu tradicija i običaja koji ne čine neku organsku cjelinu. Sigurno je bolje pitati se koje su institucije i tradicije za ljude štetne, a koje korisne, koje život čine sretnim, a koje bolnim. Moramo se zatim truditi da prihvatimo ono što se dokazalo kao bolje, nezavisno o tome da li je to sada ostvareno kod nas ili negdje drugo.”
Uzeto iz knjige: Albert Einstein – Moj pogled na svijet.
DURMITOR.COM 
Leave a comment